Pripremite se: Stižu gladne godine

Ukratko, predbacivali su nam da tom kolumnom sijemo paniku. SEEbiz je portal koji se već trinaest godina bavi ekonomijom i prati ekonomska te društvena kretanja u svijetu i na temelju gomile dnevnih informacija i analiza donosi procjene. Nitko sretniji od nas da možemo objavljivati samo lijepe vijesti.

Realnost je takva da na ovim prostorima već desetljećima bebe prije progovore riječ recesija, nego mama i tata. 

Bečki institut za međunarodne ekonomske studije (WIIW), kaže kako će u krizi najgore proći upravo Hrvatska i to zbog prevelike orijentacije na turizam, na kojeg otpada petina nacionalne ekonomije. Hrvatskoj, tako, predviđaju pad od čak 11 posto. Većini hrvatskih građana 11% ne čini se puno. Sjetite se borbe sindikata u prosvjeti za povećanje plaća od 6%. Projekcije da će Hrvatska zbog ovisnosti o turizmu biti među tri najpogođenije zemlje dodatni su alarm na standard hrvatskog društva.

Jednom davno, ljude su pitali na ulici što bi učinili da znaju kako će sutradan biti smak svijeta. Neki su govorili da bi okupili obitelj, družili se s prijateljima, umrli s nekim koga vole, vodili ljubav do iznemoglosti, opijali se i jeli. Nitko nije pomislio na to kako bi potražio način da se neizbježan kraj izbjegne. I danas, kao i sve ostale dane od popuštanja mjera, kafići i trgovine su pune, buka je u gradu, automobilske gužve, život se nastavlja.

Sve to podsjeća na nekakvu kompjutersku igricu u kojoj ti se sruši zgrada, ti izlaziš sav prašnjav od šute, sjedaš takav u napola razrušen kafić i kroz oblak prašine naručuješ kavu i današnje novine ni ne provjerivši imaš li uopće novca u lisnici. Privid povratku normalnom životu daje nam financijska inercija koja već sad ukazuje da slijedi period mračne ekonomije.

Već odavno spominjani val otkaza, napučen realni sektor, zatvaranja i propadanja privatnog obrta, prazan hod i neprilagođenost na nove uvjete u turizmu, trošenje rezervi za očuvanje kune, ''posuđivanje'' države iz fondova namijenjenih najugroženijim društvenim skupinama – osobama s invaliditetom te umirovljenicima, ukazuju da nam se loše piše.

Nedjeljno gostovanje Suzane Rešetar, prvenstveno roditelja njegovatelja, te kolege novinara i OSI Hrvoje Belamarića na N1 u emisiji ''Točka na tjedan'' Nataše Božić Šarić, potresno je osvijestilo mnoge da lijepo vrijeme vani ne znači i miran san u noći. Osobama s invaliditetom, koji već sada u većini žive siromašno, prijeti bijeda. Terminologija možda ne pravi razliku između siromaštva i bijede, no razliku možete vidjeti svakodnevno u dugačkoj koloni ljudi koji čekaju red u pučkoj kuhinji, primjerice, na Svetom Duhu.

Čeka nas strmi pad standarda i neimaština. Nadolazeće vrijeme mnoge će preustrojiti i promijeniti navike. Koliko ćemo tada biti socijalno osjetljivi u trenutku dok su siromašni sve siromašniji, a bogati sve bogatiji zatvarajući vrata sućutnosti? Primjetan je rast nezaposlenosti, koji će se gotovo sigurno nastaviti i narednih mjeseci. Uz to, plaće zaposlenih se režu, a kupovna moć građana smanjuje. Hrvatsku na ljeto očekuju i parlamentarni izbori pa analitičari upozoravaju da će novu vladu, čija god bila, dočekati jako puno posla i malo novca u državnoj blagajni.

Davor Bernardić očito čita naše kolumne, no zakasnio je. U poljoprivredu i prehrambenu industriju te OPG-ove trebalo je davno prije ulagati, a ne dopuštati da uvozni lobi, špekulanti hranom, sitni lokalni politički kokošari utječu na samodostatnost Hrvatske. Predizborne ''pošalice'' obećanovića, najave velikih projekata, spašavanja gospodarstva, napredak i boljitak zemlje koja je dotakla deveti krug pakla i samo čeka da sjedne u krilo ništavila, tek su distrakcija od istine. Dakle, novca nema. Nema se otkuda akumulirati, a sića, ako se i ubere, nestat će u javnom mastodontu i njegovim ogromnim potrebama.

Restart, bio s lijeve, desne, gornje ili donje strane, ukazuje na to da već desetljećima nasjedamo na tlapnje. Iz govora, mimike te govora tijela lako možete zaključiti da Obećanovići ne nude ništa niti znaju što bi. Zapravo, ne bi znali restartati ni vlastito računalo. Žalosna činjenica je da velike stranke imaju svoj petrificirani glasački korpus. Ubrzani rok za izbore bit će zamagljen trenutno redovnim primanjima.

Kratko vrijeme za predstavljanje boljih programa malih stranaka te mogućnost pronalaska odgovarajuće opcije i promjene glasačke odluke, voda su na mlin velikih prodavača magle. No, kad zaokružujete, sjetite se da su i jedni i drugi prvo posegnuli u džep OSI-a, što kroz fond što kroz zakidanja prava, te umirovljenika kojima su, sjećate se, dugovane mirovine, jer penzioneri su krema društva koja ''vozi'' luksuzna vozila i žive na račun radnog naroda koji su, gle čuda, i oni nekoć bili!