Uz njih, i svi smo krivi svojim nečinjenjem. Građani, a ne vlast.
Čulo se to ovih dana, bolje reći ove godine više puta. U kakvom svijetu živimo, bolje reći kakvi smo, bit će toga i još. Uvijek je netko drugi kriv.
Sisačko – petrinjski potres ukazao je na još jednu dimenziju naše odgovornosti, načina obnašanja vlasti u Hrvatskoj. Ovaj put neću pisati o onom običnom, da ne kažem siromašnom malom čovjeku, čije su skromne kućice najviše stradale. Pisat ću o onima koje su izabrali, o onima koji obnašaju vlast. koji su dobili mandat da urede društvo, da organiziraju društvo u svim područjima ljudskog života da se živi bolje, a najvažnije da spremno dočekaju one najteže trenutke kako bi ih olakšali. Svima! Svima, a ne samo njima.
Zašto se u nas na vlast gleda kao na samo osobni probitak, od službene limuzine i plaće, od zaposlene rodbine i prijatelja do ono čuvene „ima li tu mene“ koja je definirana određenim postotkom?
Biti u vlasti, biti u većini koja vlada (jer tako kaže demokracija) znači imati veliku moć. Toliko veliku, da je onom malom čovjeku koji redovito plaća režije i čini većinu koja glasa) ona nedokučiva. Nedokučiva u ovom aktualnom političkom trenutku kada jedna ruka znači pad vlasti, a ništa drugačije nije bilo ni prije ovih izbora. Ništa bolje po pitanju funkcioniranja „većine“. Dijelom je vidljiva na sjednicama Hrvatskog sabora u onim, već čuvenim petkovnim svečanostima glasanja, a dijelom je nevidljiva na zatvorenim političkim sastancima političkih partnera koji se međusobno održavaju na vlasti.
Jedna ruka Zakon mijenja, ali jedna ruka i zapošljava, jedna ruka i odlučuje o raspodjeli potpora, jedna ruka odlučuje i o pobjednicima natječaja za ine radove financirane iz državne blagajne. Međutim, ti zatvoreni sastanci i telefonski razgovori, često i ručkovi, ne postoje. Ne postoje jer tako kažu komunikatori vlasti. Kažu da je sve transparentno.
I evo nas na sisačko – petrinjskom potresu. Gradonačelnik Petrinje kaže da najviše problema ima s Državom, s državnom vlašću. Gradonačelnik (Narodna stranka – Reformisti) u prošlom mandatu izravno je, (kao zastupnik u Hrvatskom saboru), obnašao tu vlast i držao kvorum te tako odlučivao. U ovom sazivu njegova stranka, Narodna stranka – Reformisti, još je značajniji faktor u obnašanju te iste vlasti čiji je član, 76. presudna ruka opstanka ove vlade. Kakvi su to njegovi problemi s Državom? Predsjednik njegove stranke ih očito nema, njegova županija je uvijek na vrhu liste prioriteta Vlade Republike Hrvatske.
Pa neka, stanovnici i te županije zaslužuju boljitak. Ali što je s malom, još od rata razrušenom Petrinjom na čijem je čelu, što ponosno ističu Reformisti njihov član? Zar u svim godinama dok je Petrinji problem bila Država, kvorum nije mogao donijeti poneku odluku u korist građana ovoga grada? Poštovani Gradonačelniče gdje je bila Vaša saborska ruka, gdje je danas Vaša reformistička ruka?
P.S. Možda se netko iz njihovih stranačkih županija i gradova, zahvaljujući čarobnoj jednoj ruci, imenovao na neke od brojnih državnih funkcija ili tek zaposlio, možda su se zatvorili dugovi nekih od promašenih odluka s njihovih područja, možda su unosne poslove dobila i njihova (stranačka) poduzeća. Možda? Nema toga povjerenstva a ni suda koji će to dokazati dok je jednoručne demokracije i dobro plaćenog PR-a.