Danas je sahranjen na Mirogoju, ispratile su ga tisuće ljudi ne obazirući se na epidemiološke mjere. Na drugoj strani tisuće su prozivale putem medija Nacionalni stožer Civilne zaštite zašto su takav skup tolerirali. Čak i u ovom slučaju i zadnji čin ovozemaljskog života Milana Bandića nastavio je dijeliti javnost u dva ekstremna stajališta.
Od nedjeljnog jutra nije bilo političara koji nije rekao nešto o Milanu Bandiću. Veliki broj njih govorio je da neće komentirati njegov rad, ali su to ipak, na ovaj ili onaj način, uradili. Od vladajućih i oporbenih do onih koji su ga čekali na izborima u svibnju. O njegovom radu govorili su i svi naši sugrađani do kojih su došli novinari, i oni koji su ga osobno poznavali i oni koji su ga u medijima pratili.
I kao u mnogo situacija, i kada je u pitanju nogomet i cijepljenje, i politika i kultura, i vjera i nevjera, slušali smo samo dijametralno suprotne stavove. Na jednoj strani pohvale koji su neki skoro nazvali putem beatifikacije do kritika koje su izborom riječi prešle granice pristojnosti, odgoja , morala. Sve se svelo na bijelo ili crno, svjetlo i tamu. Bez sredine, čak bez sivila u kojem se prelijevaju u različitim intenzitetima bijela i crna boja. Takvi smo i od toga ne možemo pobjeći. Ako nisi za mene, onda si protiv mene.
Očito treba doći netko treći, netko tko neće unaprijed biti ni za ni protiv, netko tko će objektivno i bez interesa ocijeniti kojom bojom je Milan Bandić bojao godine svojih mandata, ali i Zagrepčane. Srećom, nećemo morati dugo čekati. Do svibanjskih izbora imamo priliku razmisliti o svemu što smo živjeli u proteklih 21 godinu, prestati život gledati kao daltonisti, saslušati sve one koji nam nude neku svoju boju i svojim glasom sudjelovati u budućnosti našega Grada, našega Zagreba. Čuvajmo se samo šarenih laži.
P.S. Zagreb nije baš bijeli grad kako kazuje jedna od brojnih zagrebačkih pjesama, ali nije prekriven ni crnilom. Neka postignuća bljeskaju na zagrebačkoj panorami, bljeskaju u sivilu koje nas okružuje za koje nisu krivi samo korona i potres. Nadu ulijeva i bljesak zagrebačkog čovjeka, zagrebačkog stanovnika bio on izvorni purger ili priučeni dotepenec. Oslobodimo se podjela i predrasuda i dajmo da nas vode najbolji i najiskreniji koji će sivilo pretvoriti u najljepši spektar boja koje nam priroda donosi s proljećem.
