Nova normalnost: Više ništa normalno biti neće

Osim što su nam utjerali strah u kosti riječju ''ugroza'', tu je i famozna riječ ''iskomunicirati''. Kad čujete tu riječ odmah pomislite na ekskomunicirati. Iskomunicirani Stožer, prateći aktualne svjetske trendove, objavio je evanđelje po koroni po presvetom Božinoviću u kojem navješćuje ''novo normalno doba''. Hrvati, htjeli ili ne, potpisali su savez sa Stožerom poštujući 1001 zapovijed stožernog zakonika.

No, zakoni su tu da imaju rupe i da se fleksibilno tumače prema naputcima klerikalnog vrha koronoreligije. Propisujući mjere zaštite, kretanja, načina poslovanja pokrenuli su novi val novog normalnog vremena. Ali, ništa nije normalno.

Ljudi su poslušno slijedili dok je sve imalo smisla. Danas se mnogi pitaju ima li života u životu sa strahom od smrti? Idući tjedan bi trebala krenuti Bundesliga. Mjere su takve da se prosječni ljubitelj nogometa pita želi li, uopće, svjedočiti sportskoj tragediji najpopularnijeg sporta. Maske i distanca na klupi za rezervne igrače. Nema rukovanja ni proslave zgoditaka. Smanjiti kontakt u svlačionicama.

Jedna momčad izlazi prva pa potom druga. Hoće li biti angažirani posebni timovi za dezinfekciju svakog centimetra stadiona? Kako spriječiti kontakt igračima u igri, ili kad se razjareno unesu jedno drugom u lice? Žešća glupost od mjera koje neće donijeti prevenciju od zaraze. Loš primjer je, a idemo ususret vrućem ljetu, i obvezno nošenje maski u školama, posebice na satima tjelovježbe. U Kini (pisali smo o tome) preminula su dvojica dječaka od srčanog udara izazvanog fizičkim naporima pod obveznim nošenjem maski.

Tko će kontrolirati djecu u socijalnom kontaktu, kako u školama tako i u vrtićima? Puf, eto novih žarišta, ako? Ljudi su zgroženi i stručnim zaključkom da je u splitskom domu bilo sve prema pravilima. Ako su poštovane sve mjere i nije bilo propusta, kako je virus ušao u dom? Znači li to da propisane mjere zaštite od strane Stožera nisu djelotvorne?

Ima li uopće načina da se zaštitimo od ugroze ili ćemo svi biti stjerani u svoje male kaveze kao socijalni eksperiment sprečavanja epidemije? Proveli smo mjesece u fizičkoj i gospodarskoj izolaciji. Čim su mjere popustile eto žarišta na Braču, importa u Slavonskom Brodu i Koprivnici. Ugroza je, znači, stalna.

Tko smo onda mi u samom suodnosu s ''novim normalnim'' životom? Živimo li uopće ili pokušavamo preživjeti ''snajper'' korone? Ovakvim životom straha od ''ugroze'', pumpanjem panike, izoliranjem svijesti i dresurom automatizma u prihvaćanju ''normalnog'', u što se pretvaramo? Hodaj, iza brda je voda. Kojeg brda? Ima li još puno? Čovjek traži cilj neke mjere ili zabrane. Ako se provode mjere, a uništava se kompletna egzistencija, zaustavlja normalan život u korist ''novo normalnog'' želimo vidjeti rezultate. Trenutne mjere policijskog sata izvele su ljude na ulice američkih, njemačkih, srpskih gradova.

Ljudi više ne znaju plaše li se više smrti od gladi ili smrti od virusa. Novo normalno je puka floskula ljudi koji ne znaju što bi pa prebacuju pitanje završetka škole na ministricu Divjak, a ona prebacuje lopticu Stožeru. Više nisu ni bitne teorije zavjere, jer sve izvjesnije je da svijetom vlada teorija zablude. ''Patuljci pojma nemaju'', a igraju se sveznalica na naš račun i našeg zdravlja.

Mjere? Može, no nemojte nam prodavati maglu jer ljudi će biti poslušne i mirne ovčice dok ne zaboli prazan želudac, dok više neće moći birati između dviju opcija. Stvorite uvjete za normalan život, a ne da svijetom hodamo kao orhideje u plastičnim kutijama s prividnim životima i dirigiranom stvarnošću.