Narod žudi za Vođom

Pokazuju nam to vremena koja trenutno živimo. Teško ih je uspoređivati s nekim drugim vremenima, nekim drugim slobodama ili neslobodama, ali današnja politika sve je razotkrila.

Od Tita do Sanadera naš politički prostor popunjavale su velike Vođe i sustav je funkcionirao. Ne zazivam niti jednog od njih, niti one između, jer vile, kuće, brodovi i računi, imovina i automatizmom sposobne obitelji o svima njima su sve rekle.

Ali narod kao da žudi, žudi za vođom da ne treba previše misliti, tek ga mora slijediti i on će to platiti, nekom više, nekom manje. Bivši gradonačelnik Zagreba sa svojim shvaćanjem politike plaćanja podobnih kao i trenutni predsjednik Vlade koji je debelo zbrinuo sve svoje grešne ministre najbolji su svjedoci što "pali" kod biračkog tijela.

Ovaj tjedan donio je dokaze kako Vođa može sve, barem za sada, ako to ne prođe na predstojećim lokalnim izborima. Nepodnošljivo je bilo gledati konferenciju na novinstvo velikog Vođe nakon sjednice Vlade na kojoj je usvojeno nekoliko stotina stranica, a javnosti jer je glupa, predočen sažetak od nekoliko desetina programa procvata s novcem Europske unije. Reforme i projekti koji se godinama valjaju kao predizborna obećanja, sada su objedinjeni u knjižicu koju ćemo Europskoj uniji podastrijeti kao dokaz u što ćemo potrošiti silne milijarde eura koje nam se nude. Vlada i veliki Vođa osigurali su milijarde. Ako propadnu tko će biti kriv? Narod, građani. Taj primjer smo vidjeli i u Brodosplitu kada je gazda, dobro potkovan proračunskim sredstvima, za kašnjenje u isporuci optužio radnike na traci i smanjio im plaće.

Veliki Vođa Andrej Plenković na istoj konferenciji bio je fokusiran samo na milijarde eura i odbijao odgovarati na novinarska pitanja "van teme", nestašicom lijekova on se ne bavi, nesuradnjom, bolje reći svađom s Predsjednikom države nije opterećen ali... Kada je pitao na kraju Marka Milića, glanogovornika Vlade, je li gotovo, poželio je ipak dodati još nešto van teme. Znajući kakve su mu vrijednosti kandidata na predstojećim izborima, uz njegovu omiljenu opasku da je važno znati (javnost), radnicima Trećeg maja i Riječanima je poručio da brodogradilište opstaje i radi samo zahvaljujući njemu. Bezočna je to bila predizborna poruka. Pazite koga ćete izabrati za gradonačelnika Rijeke i nadležnog župana jer bi brodogradilište moglo postati prošlost. Brodogradilište u prošlost, a bivši ministar poljoprivrede smijenjen zbog raznih makinacija u nebo sa bespovratnim sredstvima EU za vinariju. Može Vođa kad hoće.

Drugi primjer, također, donosi ovaj tjedan na lokalnoj razini, ali ne baš lokalnoj, jer često neki Zagreb zovu Hrvatskom u malom ili polovicom Hrvatske. Imala je i ona svoga Vođu koji je imao stotine suradnika i savjetnika koji su uglavnom zadovoljavali formu i služili za promociju šefa. Nešto bi napravili ili ne napravili, javnost bi reagirala i On bi spasio situaciju. Njegova v.d. nasljednica koju su "jedva" nagovorili da se kandidira za zagrebačko prijestolje i koja je obećala promjene, nastavila je po starom.

Stožer civilne zaštite Zagreba, na čijem je čelu njena kolegica dogradonačelnica koja nije uspjela biti v.d., donio je odluku o obveznom nošenju zaštitnih maski na otvorenom prostoru. Javnost je mjeru osudila pa čak i epidemiolozi Nacionalnog stožera, ali se ništa nije dogodilo dok stvar nije u svoje ruke uzela v.d. gradonačelnica. U sumrak je sazvala konferenciju za medije, smijenila šeficu gradskog stožera, sebe postavila na njeno mjesto i ukinula tu odluku. Jer, ta odluka je nju iznenadila u popodnevnim satima i morala je reagirati. To što je o njoj obaviještena još u prijepodnevnim satima nije mogla znati jer je imala "program"- šetnje po kvartovima i obećanja građanima.

Maske su pale u oba slučaja. Nema ni govora o predizbornim trikovima jer nositelji maski na najvišim funkcijama tako rade na dnevnoj bazi.

P.S. Za razliku od ranijih vremena kada je u Republici Hrvatskoj bilo mjesta za samo jednog Vođu sada smo ipak napredovali. Hrvatska je po političkoj mjeri stvorena za dvojicu ili dvoje Vođa. Jedan na nivou države, drugi na nivou najvećeg grada i u sinergiji mogu čuda na obje razine. A narod i građani čudom se ne mogu načuditi kako to biraju i podnose. Tako bi moglo biti i u svibnju.