Na rubu pameti

Na rubu je pameti, a ne u potpunosti van pameti, samo zbog uvodnih nekoliko minuta konferencije u kojima se čulo nešto konkretno. To konkretno su bile brojke o zaraženima, umrlima, osobama u bolnicama itd. Konkretnim se mogu nazvati i nagrade građanima, odnosno, kako kažu relaksiranje mjera.

I tu se potkralo nešto što baš nije pri pameti. Na primjer kod „to go“ usluga kafići ne smiju puštati glazbu na mjestu gdje izdaju svoje proizvode, nakon vježbanja u teretani nema tuširanja što nije baš higijenski ni epidemiološki, u kladionicama vrijede pravila kao u trgovinama pa je pitanje što su do sada bile zatvorene, kod automat klubova i kasina između stolova treba biti tri metra, kada posjetitelji stoje na nogama među njima treba biti dva metra a kada sjede metar i pol. Znanstveni pristup, nema što.

Sve je obrazlagao načelnik Stožera, ministar unutarnjih poslova, koji je svojima načinom dugih izlaganja bez intonacije podsjetio na jednog političara iz bivših vremena koji je zbog tog stila dobio nadimak „očenašek“. Doktor međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti suvereno je odgovarao na pitanja kao epidemiolog, psiholog, sociolog. Kada je u pitanju njegov kor biznis, unutarnji poslova, na pitanja je odgovarao selektivno. Kada mu je odgovaralo da ne kaže ništa, posao policije nije u njegovoj nadležnosti a kada bi mu se pojavila prilika da poentira pokazao je da o policijskom poslu zna više i od samog ravnatelja policije.

Na 90 posto pitanja novinara o čemu bruji javnost nitko iz stožera nije konkretno odgovorio. Na pitanje o skupu ispred katedrale, javnom okupljanju na javnom mjestu uz kršenje epidemioloških mjera, govorio je o tome šta je misa, kako su prošle druge zemlje koje su zatvorile vjerske objekte i slično. Je li bio prijavljen to je zaobišao na „očenaški“ način.

Na pitanje o svom „bioterorizmu“ sudjelovanja na misi gdje je bilo više od 25 sudionika govorila je o tome šta je misa, da se tamo ne govori, a da ona ne govori nego moli. Tonalitet i konkretnost kao kod načelnika Stožera. Na pitanje zašto je njena majka više majka nego neke druge i po kojim kriterijima je cijepljena na klinici gdje je šefica, u trećem pokušaju tog pitanja, iznervirana odgovorila je protupitanjem novinarima. Pitala ih je znaju li koliko je bilo intervencija iz njihovih redakcija i koliko je novinara cijepljeno mimo kriterija. Nakon višestrukog pitanja novinara da bude konkretna kazala je da je cijepljen i jedan od njih nazočnih na konferenciji.

Cijelo vrijeme skakali su sebi u usta ne razmišljajući o tome što su nekoliko minuta prije kazali. Bez odgovora su ostala pitanja tko je i po kojim kriterijima cijepio moćnike o kojima se piše ovih dana, koji su sami čak to i priznali. Nisu odgovorili ni na pitanje koliko je doza potrošeno a koliko ljudi cijepljeno. Jesu, na to su odgovorili, da je razlika između ta dva podatka između 10 i 15 posto, da registar nije savršen, da će se sve to popraviti. Briljirao je ministar zdravstva koji je prednjačio u političkom govoru i floskulama.

Država je sve uradila da svaki hrvatski građanin dobije besplatno cjepivo. Kada će dobiti nije rekao, a napokon znamo da precizni kriteriji ne postoje. Oni koji su se cijepili preko reda i mimo preporuka morat će se suočiti s moralnom odgovornošću jer je plan cijepljenja donesen prema Zakonu o Vladi, a ne po zakonu o zaštiti pučanstva o zaraznim bolestima. Ovdje su pokazali da su mnoge stvari urađene u potpunosti van pameti. Nemaju pojma koliko je cjepiva i na koga potrošeno, a doktor Kaić je na kraju presice nastupio po sistemu zagrebačkog gradonačelnika kada je na pitanje novinarke o konkretnom slučaju njihovog gledatelja kazao, neka me nazove u ponedjeljak, sam ću ga cijepiti u Zavodu za javno zdravstvo. Doktore Kaiću, možda je najbolje da objavite svoj broj telefona jer još ima potrebitih. Pa zasučite rukave.

P.S. Gospodo iz Stožera zaboravite marketing i stručnjake za odnose s javnošću koja je obespravljena o čemu svjedoči i nedavna izjava jedne liječnice opće medicine koja skrbi o skoro dvije tisuće pacijenata, a dobila je cjepiva za njih 20. Pitam se jesu li joj te dvije bočice bile isporučene uz pratnju policije s dugim cijevima. Još uvijek su nam pred očima slike prve podjele cjepiva kada je cjepivo u malo prijenosnom hladnjaku s kojim idemo na izlete, prevoženo u skupim kombijima Civilne zaštite i uz pratnju policijskih vozila, pa tako dvadesetak konvoja. A sada nam, izgleda, umjesto dogovorenih količina u kamionima, cjepivo, koje dogovorila naša Majka EU, dolazi u takvim istim hladnjacima.

Fotografija: Goran Stanzl, Pixsell