Birala, a ne kupovala. Niti ona, niti njezin tata. Tako kažu podaci iz tajne istrage koji su procurili do javnosti. Procurili i nikome ništa. Ono što nije procurilo jest da tata ostaje u pritvoru, ali nismo saznali ostaje li ona vozačica skromne Alfe ili korisnica javnog prijevoza.
Tata kao direktor državnog poduzeća i nagrađivani uspješni poslovni čovjek, razvijajući poduzeće na čijem je čelu razvijao je i malo i srednje poduzetništvo. Pažljivo je birao poduzeća kojima će dati posao, transparentno, putem javnog natječaja. Vlasnici poduzeća koji su bili šokirani činjenicom da je izbor pao baš na njih, u polusvjesnom stanju od sreće željeli su se zahvaliti svom dobrotvoru iako on s time nije imao ništa.
Zbog činjenice da su poslovi dobiveni na javnom natječaju o čemu je odlučilo povjerenstvo na temelju kvalitete ponuda, spomenuti direktor odbio je bilo kakav dar, a posebice novac. Ali, da ne povrijedi poduzetnike koji su inzistirali na „poklonu zahvalnosti“ uputio ih je na kćerku koja ga je baš tih dana žicala za neki auto. I kada su ga sretni i zahvalni poduzetni obavijestili da su usrećili kćerku, nije bio oduševljen njenom skromnošću. Nazvao je i ukorio zašto umjesto Alfe nije uzela Mercedes, kao da je Imoćanin. A mogao je pohvaliti, reći da je ponosan što je skromna.
On je bio skroman, on nije tražio ništa „na sebe“. Tek da može koristiti dva stančića, jedan u centru Zagreba drugi na Žnjanu s pogledom kojim je bio oduševljen. Skromnost je iskazao ne tražeći da to budu veliki stanovi, da ne budu na njegovo ime, tek da ih on može koristiti. Samo da su ključevi kod njega. Vlasnicima je rekao da se ne moraju brinuti oko njihovog opremanja, on će dogovoriti s arhitektima i dizajnerima, a oni neka samo plate. Kažu cureći izvori iz istrage da je u jednom od stanova nekome ostao milijun eura. Netko zaboravio, nije on.
Ovo je rijedak slučaj, ako ne i jedini ovakve vrste i kalibra koji doživljava pravosudnu završnicu, od čijih sudionika svi peru ruke osim odanih odvjetnika. A ono o čemu se priča, šapuće, zna, brojne su kuće, vikendice, vile, stanovi, brodovi, automobili, turistička putovanja i safariji čiji sudionici su i dalje uglednici (jer si kod nas ugledan samo ako imaš) koje nije pametno pitati o odnosu zarade i imovine.
P.S. Pa nekim uglednicima je možda i dovoljna plaća za sva stanja i imanja. Vozilo službeno 24 sata uz gorivo i servis, dnevnice, službene kartice, besplatne ulaznice i putovanja, ručkovi i večere, poklon paketi sponzorirani od prijateljskih poduzeća, ljetovanja i zimovanja u rezidencijama ili kod poslovnih ili partijskih partnera i drugova i puno, puno toga što ne plaćaju. Njima je to besplatno, ali ne i nama jer od naših plaća enormno troše za svoje dnevne banalnosti.
