To su uglavnom litij, nikal, kobalt i mangan. U posljednje vrijeme pozornost se uglavnom posvećuje proizvođačima litija, koji je jedna od ključnih sirovina za proizvodnju baterija. Litij u prošlosti nije bio u velikoj potražnji, što je također značilo da nije bilo mnogo rudnika tog metala. Potražnja za ovim metalom sve je više rasla, kako su rasle i proizvodnja električnih automobila i instalirani kapaciteti za skladištenje električne energije. Rast potražnje i relativno mali proizvodni kapaciteti utjecali su na nagli rast cijena.
Tako je početkom 2022. cijena tone litijeva hidroksida na Londonskoj burzi metala bila oko 30.000 američkih dolara (27.000 eura), a sredinom godine već više od 80.000 dolara (74.000 eura). Većina rudnika litijeve rude nalazi se u Čileu i drugdje na jugu Latinske Amerike, postoje i rezerve u Australiji, dok se prerada u litijev hidroksid odvija uglavnom u Kini. Ekstrakcija litija također je opterećujuća za okoliš. Prilikom vađenja litija iz stijena dolazi do velike emisije ugljičnog dioksida koji je staklenički plin. Ako se litij vadi iz podzemnih izvora, za proizvodnju su potrebne velike količine vode, a rezerve litija često se nalaze u područjima s nedostatkom vode, a proizvodnja bi predstavljala veliki teret lokalnim zajednicama.
Gledajući prognoze cijena litija za ovu godinu, većina analitičara očekuje da će se višak potražnje u odnosu na ponudu smanjiti i cijene pasti. Cijene su doista nešto pale od vrhunca u studenom, a ključno je pitanje hoće li i dalje padati. Očekuje se da će proizvođači litija ove godine značajno povećati proizvodnju, no pitanje je koliko će novih kapaciteta zapravo uspjeti osposobiti za proizvodnju. Također bi moglo doći do hlađenja na strani potražnje. Na razvijenim tržištima očekuje se manja potražnja zbog usporavanja gospodarskih kretanja, dok se u Kini očekuju smanjenja subvencija za električna vozila. Tako bi 2023. mogla biti manja potražnja za litijem i cijena bi se mogla korigirati prema dolje.
Ostala tri metala, nikal, mangan i kobalt, prošle godine nisu zabilježila toliki rast cijena, iako je rast zamjetan kod svih, ali ne toliko kao kod litija. Rude nikla ima u cijelom svijetu, dok je proizvodnja kobalta uglavnom ograničena na Demokratsku Republiku Kongo, što predstavlja izazov za proizvođače koji ne žele imati posla s rudarskim tvrtkama koje krše ljudska prava.
