Konjske snage

Ta zrakoplovna nesreća urezala se u pamćenje ondašnjeg gradonačelnika Imotskoga, Ante Đuzela. Grad je, bolje reći gradonačelnik, na raspolaganju imao neki stari službeni automobil i njegov korisnik odlučio ga je zamijeniti kako se ne bi i njemu dogodilo, ne daj bože, nešto kao makedonskom premijeru. Odlučio je kupiti, ne on, jasno, nego on u ime i novcem građana Imotskoga novi službeni automobil. Vjerujem da niste ni sumnjali da je to morao biti Mercedes. Natječaj se dogovorio, rekao bi Željko Kerum, i u Imotskom je osvanuo Mercedes CDI S 320 vrijedan 610 tisuća kuna. Javno prozvan od svog biračkog tijela ali i šire javnosti, čemu takvo razbacivanje novca, spremno je odgovorio:

"Da nije štedio, makedonski premijer sada bi bio živ", ispalio je imotski gradonačelnik te 2004. godine.

Taj slučaj nije bio ni početak ni kraj izgrađivanja statusnog simbola količinom konjskih snaga i ostale "jahaće" opreme. Svjedoci smo brojnih javnih, transparentnih natječaja za nabavku službenih vozila kako bi naše male i velike Vođe mogle sigurno putovati od točke A do točke B, kako bi brinuli za nas i našu, jasno, bolju budućnost. A oni, patili prevaljujući kilometre i kilometre, da ne bude zabune na naš račun.

Taj put trebalo im je olakšati sigurnim prijevoznim sredstvom za koje su, da ne bi ne daj bože kome namjestili posao, raspisivali javne natječaje. Jasno transparentne i u skladu sa zakonom. Pa je u takvim natječajima pisalo, koje boje mora biti vozilo, koliko mora imati konjskih snaga, led svjetla, kamere za parkiranje naprijed i nazad, GPS (iako mnogi korisnici nisu ni znali što je to), toliko i toliko veliki inčni ekran, kožna sjedala, jasno grijana, zračne jastuke za vozača i suvozača, koliko smiju biti duga, široka, kakve moraju imati naplatke, pogon na sve kotače, čak i rezervni i sve tako u tom stilu. Kako su uvjeti natječaja dogovarani u auto-salonu mjesnog gazde ili prijatelja, možda i rodijaka, teško im je bilo za objasniti da u natječaju ne smije pisati i marka vozila.

"To smo osigurali nabrajajući karakteristike vozila", objasnio bi mu to naš dužnosnik u potrebi za sigurnim prijevozom.

Trebale bi nam stranice i stranice kako bi nabrojili, zakonski rečeno, jedinice lokalne uprave i samouprave, koji su postupili na takav način. Žalosno je da država nije reagirala u slučajevima kada su vrijednosti automobila bile veće od izvornih prihoda kupaca.

I tako dođosmo do BMW-a predsjednika Hrvatske gospodarske komore Luke Burilovića. BMW 540i xDrive s 340 konjskih snaga te automatskim mjenjačem s osam brzina osnovne cijene od 492 tisuće kuna uz još 350 tisuća kuna za dodatnu opremu. Među dodatnom opremom tu su i ekskluzivna koža, M sportski paket, grijani upravljač i sjedala te kao najzanimljivije, aktivno prozračivanje sjedala.

Hrvatska gospodarska komora financira se prisilnom naplatom članarina jer svaka tvrtka koja je u sudskom registru automatski postaje članica Komore. Prisilnom članstvu zasigurno imponira kad vidi u čemu se predsjednik HGK vozi....

P.S. Boli me duša kada se sjetim koliko su nekadašnji gastarbajteri, ekonomski protjerani iz bivše države morali raditi da za Božićne blagdane unajme ili privremeno kupe neku veliku, polovnu limuzinu kako bi u rodnom kraju, lažnom slikom uspjeha, zaliječili rane cijelogodišnjeg crnčenja na baušteli. A ovi novi vozači limuzina, koje koriste zakonom odobrenih 24 sata, dokazuju svoj lažni status preko naših leđa. Uspjeh gastarbajtera da iznajmi ili kupi Mercedes na 15 dana ljudski je vrjedniji nego svaki dan proveden s 340 tuđih konjskih snaga.