Kinezi uvjereni: Iz ove krize izlazimo kao pobjednici

O tome što se točno događalo u Wuhanu u tim prvim tjednima pod karantenom, zapravo ne znamo niti približno onoliko koliko bismo trebali znati. Strane televizijske postaje nisu imale pristup kriznim područjima, a Komunistička partija se pobrinula da samo filtrirani sadržaji dolaze u javnost, oni koji su održavali društvenu harmoniju, te motivirali naciju na borbu i disciplinu. A uključivalo je to i socijalne mreže, da budemo sasvim jasni. Puno više bi mogle reći suze kineskih medicinskih sestara koje ovaj tjedan napuštaju Wuhan, ali one nažalost mnogo više skrivaju nego što otkrivaju.

I dok se američki i kineski politički vrh medijski prepucavaju u optužbama o izvornom krivcu za današnju pandemiju, u svakodnevnoj raspravi iz koje ionako nikada ništa pametno nećemo naučiti, pravi zaključci su nešto sasvim drugo. Kinezi će, nakon početnog šoka, iz ove krize vjerojatno izaći jači nego ikada, dok će se zapadni svijet morati dublje zagledati u razvoj svojih ekonomija, političko vodstvo svojih država, i društvenu odgovornost svojih građana.

Ali ostanimo na kineskom dijelu terena. U 30-milijunskom kineskom gradu Chongqingu živim gotovo čitavo desetljeće, iz kojega mogu izdvojiti na stotine situacija u kojima je meni bila i više nego očita opća društvena nepravda zbog nedostatka demokracije i individualnih sloboda. Ali ono što danas potpuno razumijem, jest da u Kini demokracija i individualne slobode ionako nisu društvene vrijednosti za koje bi baš mnogo Kineza diglo ruku.

Kina je nakon otvaranja 1978. godine, u četiri desetljeća mirnodopskog vremena, gospodarski rasla nestvarno brzo i iz siromaštva izvukla više od milijardu svojih građana. A iz poluratne situacije kao što je ova pandemijska, disciplinirana i ujedinjena nacija pokazuje da će iz krize izaći mnogo prije nego bilo koja velika zapadna demokracija. Jer kako drugačije opisati put od snažnog ekonomskog rasta, do golemog gospodarskog kolapsa, i trenutno najprosperitetnije velike svjetske ekonomije – sve u samo jedanaest tjedana.

Kinezi danas jasno poručuju da će, zbog ozbiljnosti i prilagodljivosti, iz ove krize izaći mnogo bezbolnije nego birokratizirani i slobodarski usmjereni Zapad, ali su svjesni da njihova popularnost u Europi i Americi gotovo nikad nije bila manja. Jer, rijetki su oni koji barem podsvjesno Kinu ne optužuju za trenutno stanje u svijetu, opću neizvjesnost i besparicu.

Kina je rješavanju i toga percepcijskog problema prišla više nego ozbiljno. Prvo su, iz svojih potreba, u veljači udeseterostručili proizvodnju medicinske opreme, koju danas 'velikodušno' doniraju po Europi, na Bliskom istoku i Sjevernoj Americi. Ali pravi kapitalac borbe za izgubljeni ugled jest bitka za Prvaka, onoga koji prvi otkrije laboratorijsko ispitani lijek za COVID-19. Još prije dva tjedna, kineski predsjednik je javno naredio kineskim vojnim znanstvenicima da oni moraju prvi pronaći lijek i cjepivo za koronavirus. Apsolutno prije Amerike koja se percipira kao glavni protivnik, ne samo u toj utakmici.

I u kineskoj percepciji, to je ono što će značiti baš sve. Povratak narušene reputacije, samostalni oporavak od krize, a zatim i status medicinskog spasitelja, i vjerojatno globalnog ekonomskog oporavitelja.

I dok će za cijeli svijet Wuhan ostati simbolom pandemije, Kina će samom gradu dodijeliti onaj isti status koji danas drži i Hong Kong. Još jedno mjesto koje će postati državni projekt oporavka s „kineskim karakteristikama“.