Kineski petogodišnji plan: Fokus na samodostatnost i vlastito tržište

Cijenjena institucija koja je povezana sa samim državnim vrhom i koja ima velik utjecaj na proces formiranja vanjske politike Kine u analizi naglašava da će sljedećih pet godina Kina morati suočiti s vrlo neprijateljskim okruženjem. Sljedeće petogodišnje razdoblje donosi „dosada najveće u stoljeću promjene“; „strateška igra između velesila postaje intenzivnija a međunarodni sustav se preslaguje“, stoji u analizi.

Izvješće ne spominje koronavirus direktno, no preporučuje da zemlja mora postati više samodostatna i neovisna. U razdoblju od 2021. do 2025. globalna ekonomija koja je pomogla Kini da postane ekonomska sila drastično će se promijeniti. U tim uvjetima, Kina se mora adaptirati kako bi nastavila prosperirati.

„Nedostatci ekonomske globalizacije iz dana u dan su bili sve očitiji. Populizam je jačao usporedo sa slabljenjem globalne ekonomije. Zemlje su podijeljene, a nejednakosti se šire. Stari, multilateralni trgovinski sustav je pod pritiskom.“, upozoravaju autori analize.

Glavna ideja i preporuka je da se Peking u narednih pet godina mora fokusirati na tehnologiju domaće proizvodnje i vlastito ogromno tržište. Novi petogodišnji plan mora za prioritet uzeti razvoj domaćih proizvodnih snaga, tehnološke inovacije i kontinuirani rast boljitka građana. Mišljenje Akademije dio je vrlo žive diskusije u političkim krugovima i akademskoj zajednici o budućem ekonomskom (i političkom) smjeru Kine uoči definiranja i usvajanja 14. petogodišnjeg plana koji će stupiti na snagu iduće godine.

Petogodišnji planovi formiraju se spiralno; široku konzultacijsku bazu čine mišljenja političkih analitičkih institucija, ekonomista, vodećih analitičara iz akademskih krugova te drugih relevantnih eksperata. Ideje i analize se zatim filtriraju u svojevrsne „short-listove“ i sažetke; daljnjim konzultacijsko-analitičkim postupkom odozdo prema gore formira se jedinstveni plan. Pri tome čelni ljudi u Politbirou imaju svoje „provjerene“ kontakte u akademskim krugovima sa kojima su razvili povjerljive odnose pa se često razne dodatne ideje mogu naknadno ubacivati u nacrt plana i u kasnijim fazama formiranja plana.

Na primjer, nedavno je bivši gradonačelnik Chongqinga, a sada zamjenik direktora Kineskog centra za međunarodne ekonomske razmjene, Huang Qifan upozorio da kineski dužnosnici moraju imati „trezven um“ kada je riječ o rješavanju raznih nadolazećih izazova u vezi s koronavirusom. Prema njegovom mišljenju, greške u koracima bi mogle narušiti odnose s velikim razvijenim zemljama i naštetiti ekonomskim izgledima Kine.

Huang je istaknuo da je Amerika zaprijetila daljnjim carinskim mjerama protiv Kine, pa čak i traženjem kompenzacije za ekonomsku štetu uzrokovanu virusom. Prema postojećim izvješćima, dužnosnici Bijele kuće razmatraju ideju da se u svrhu kompenzacije poništi dio ili čitav dug prema Kini u iznosu od 1,1 bilijuna dolara. To je u Pekingu potaknulo diskusiju o tome treba li Kina drastično smanjiti svoj udio u američkim državnim obveznicama.

Huang smatra da Kina ne bi trebala žuriti s donošenjem odluke o tome hoće li smanjiti svoje udjele.

„Zahtjevi za kompenzacijom su tu samo da bi privukli pažnju i motivirali političko vodstvo. Ne moramo odgovarati istom mjerom. To nije utjecalo na cjelokupnu situaciju niti je potkopalo kinesko tržište. Vrlo je teško odvojiti se od Kine. Sjedinjene Države ne mogu riskirati povratak svojih industrijskih lanaca, gospodarskih i društvenih struktura u stanje od prije tri desetljeća. Ne možete prisiliti selidbu stotina tisuća proizvoda i biznisa zbog pandemije (i trgovinskog rata). To ne pokazuje ništa osim gluposti populizma“, smatra Huang.

No Vlada se prema mišljenju Huanga ne treba previše osvrtati na američku retoriku već fokusirati na domaći oporavak. „Kina treba naći nove mogućnosti u krizi i nastaviti sa strukturnim korekcijama; razviti nove industrije i klastere, i ojačati slabe lance u ekonomiji.
Kina je jedina vodeća ekonomija koja objavljuje petogodišnje ekonomske planove još od 1953. Iako je Kina praksu preuzela od SSSR-a, unaprijedila ju je na svoj način.

Tako su kineski planovi zapravo široke strateške smjernice dok su sovjetski planovi bili konkretne proizvodne zadaće i ciljevi.

Četrnaesti po redu petogodišnji plan bit će objavljen početkom 2021. godine. To je važna godina u kojoj će Kineska komunistička partija slaviti 100. obljetnicu svog osnutka. Očekuje se da će se o ekonomskoj i političkoj budućnosti aktivno diskutirati na ovogodišnjem Kineskom političkom savjetodavnom kongresu i Nacionalnom kongresu (poznatijim kao Dvije sjednice), koji će početi 21. svibnja ove godine.

Centralna tema je dakako samodostatnost - oslanjanje na svoje snage, kapacitete, inovativni razvoj i tržište. To je i glavna ideja plana „Made in China 2025“, koji se prestao spominjati u javnom i službenom diskursu Kine nakon zahuktavanja trgovinskog rata sa SAD-om.

Još prije pojave koronavirusa, zbog američko-kineskog trgovinskog rata i rastuće suparništva između velesila mnogi u Kini su počeli smatrati da se Peking više ne može pouzdati u dobru volju trgovinskih partnera kako bi nastavio gospodarski rast u kojem je uživao od kraja 1970-ih.

Karantena je uzrokovala porast nezaposlenosti te oštru ekonomsku kontrakciju u prvom tromjesečju te, možda još važnije, stavila veliki upitnik na održivosti 40-godišnjeg kineskog „ekonomskog čuda“.

Rješenja za ekonomski oporavak i vanjskopolitičke odnose nakon koronavirusa su dakle ključna pitanja koja bi se trebala razmotriti Nacionalnom kongresu. Peking je obećao veću političku potporu gospodarstvu, uz dodatno povećanje duga, veću državnu potrošnju i nastavak kreditne podrške za mala poduzeća.

Očekuje se da će Vlada na kongresu objaviti ekonomske ciljeve - uključujući omjer fiskalnog deficita i broj radnih mjesta koja želi stvoriti. Eventualno, službeni Peking bi mogao objaviti (revidirani) cilj rasta BDP-a.