I sam naziv Sjedinjene američke države u startu je lažan jer se toliko razlikuju jedan od druge, imaju svoje policije, nacionalne garde, male ustave, različito tretiraju mnoga pitanja. Razjedinjene američke države u ovom činu sjedinjene desetinama do zuba naoružanih vojnika i policajaca.
Ali vratimo se najnovijem spektaklu. Izravan prijenos inauguracije novog američkog predsjednika s viđenim no i dugim trajanjem, podsjetio me je na neke od brojnih spektakla njihove filmske industrije, Ben Hura, Kleopatru ali i na njihove brojne vojne intervencije diljem svijeta. U nekim trenutcima osjetio sam i aromu sjevernokorejskog političkog sustava, predsjednikovanja u kojem narod obožava predsjednika no, kao tampon zona mu služi, ipak, desetine tisuća naoružanih policajaca i vojnika, odanih, bolje reći dobro plaćenih sljedbenika.
Ovaj put da sve bude čudnije, umjesto građana dekor su činile desetine tisuća zastava. Nepregledne kolone crnih, blindiranih limuzina obasjanih betlehemsko-policijskim bljeskalicama vozili su odabrane da se poklone novom predsjedniku.
I posredno su nas uvukli u priču o njihovom sustavu sigurnosti, u malograđansku i kolonijalnu priču, tko je i što odjenuo. I tko je došao i tko nije. Može se povući i mala paralela s vojnim paradama na Kremlju kada se analiziralo tko je desno, a tko lijevo od velikog vođe, tko je u prvom, a tko u drugom redu.
A tek govori, brižljivo pisani danima, a čitani s blesimetara dok još uvijek prosječan stanovnik Zemlje, planete u izumiranju, vjeruje u njihovu govorničku sposobnost smislenog držanja govora, ovaj put od 23 minute, da je „iz glave“. Taj govor glave brojnih analitičara i komunikologa tumače danima na toliko različite načine da imate osjećaj kako ne analiziraju iste rečenice.
Ali, platit ćemo mi sve to. Američke baze brižno su raspoređene po svijetu, neviđena vojna moć im je uvijek pri ruci spremna da djeluje kad se probudi lokalna demokracija. Kad neke države pokušaju zadržati dio profita od cijeđenja njihovih prirodnih bogatstava koji ide u multinacionalne kompanije sa sjedištima u centrima Sjedinjenih demokratskih-američkih država. Scenarij je isti, samo se mijenjaju glumci kako bi narod imao privid promjena.
P.S. Vrijedi li još uvijek ona demokracija s nama poznatog Divljeg zapada iz filmova kada se zemlja dijelila na način, "tko prije konjima do nje, njegova je", a prijepori rješavali na način tko brže izvlači opjevani kolt iz korica? Utječe to i na neke naše vođe, blindirana vozila, štićene kolone, darovane stanove, poduzeća. Tampon zona prema prosječnom građaninu u njegovom je interesu, da vodstvo ima mir gradeći bolju budućnost. Ali za koga?
