Prema valjda istoj onoj po kojoj je on bio pomoćnik ministrice. Njegova tadašnja šefica izražava javno zgražanje zbog njegovog uratka, tragedije koja je odnijela jedan život. Ima li smisla pitati kako ga je obučila za mjesto pomoćnika ministra?
Ima li smisla komentirati naslov koji kaže kako su poznati Hrvati potreseni smrću malene djevojčice? Što je s nepoznatim Hrvatima? Ima li smisla komentirati objavu jedne poznate influencerice kojoj je ovaj događaj slomio srce? Ima li smisla to dovesti u kontekst njenih dosadašnjih, ali i budućih objava o tome kako nosi trudnoću, kako će joj se zvati dijete, kao je uredila sobu, promijenila frizuru....?
Ima li smisla pisati o poznatim i javnim osobama koje na red pozivaju ministre između objava slikica s nekim od muževa, dečkića? Ima li smisla pisati o političarima koji se pak obračunavaju s takvim osobama, a u politiku su došli zahvaljujući podjeli letaka u predizborno vrijeme?
A tek ima li smisla pisati o jednom portalu iza kojeg stoje mračni pokreti, koji su za život od začeća, a od rođenja što mu biološki, pravi roditelji daju? Ima li smisla komentirati njihov naslov vijesti o ovom tragičnom događaju u kojem inzistiraju da je umrla mala Romkinja? Nema, ali im se može poručiti da su je ubili Hrvati, od predsjednika države do ravnatelja nadležnog Centra za socijalnu skrb svojim nečinjenjem, svojom procedurom. Ima li smisla podsjećati na suze ministrice kada je rastrojeni otac baca, jedno po jedno dijete s balkona? Zar tada nisu obećali novi Zakon, poboljšani rad Centara za socijalnu skrb? Jesu, obećali su i ponovo dobili izbore, a promijenilo se nije baš ništa.
Ima li smisla pisati da na ovu tragediju ni riječju ni slovom nisu reagirali Milanović, Plenković, Jandroković, a što se Šeksa tiče to nitko nije ni očekivao? Ali o međusobnim tumačenjima zakona, Ustava, osobne ljepote i pameti kada im se dirne u interesne sfere (izbore sudaca, diplomata i sličnih podanika) spremni su govoriti i objavljivati po mrežama gluposti od jutra do sutra.
Ima li smisla zapitati se ima li u ovoj državi ikakve odgovornosti, moralne ili zapovjedne pa da ministar i nekoliko njegovih pomoćnika i državnih tajnika podnesu ostavku i nestanu s političke scene? Nema, jer o brizi za više od četiri tisuće nezbrinute djece po domovima i udomiteljskim obiteljima brinu u jednom mega ministarstvu na duboko pogrešan i neljudski način.
P.S. Predlažem da se sve one plišane igračke, lampaši, krunice i poruke "nepoznatih" Hrvata punih suosjećanja ostavljenih ispred Dječje bolnice prenesu ispred nadležnog ministarstva pa da ministar i njegovi birani kadrovi svaki dan vide i osjete kakvi su rezultati njihovog rada. Ima li smisla pitati ih tko je bolji roditelj, biološki koji te s ljubavlju mlati i zlostavlja ili onaj koji te s ljubavlju posvojio i u istoj ljubavi odgaja?
Fotografija: Emica Elvedji, Pixsell
