I više se i ne gleda što se kupuje. Potražnja je urodila plodom pa sad ponuda diže svoje cijene u nebesa. Hrvati su napunili svoje čarape pa ih treba kazniti. No, jesmo li uistinu uštedjeli toliko da se kupuju skupocjeni automobili ili kvadrat stana po cijeni od 4.000 eura? Prema istraživanjima, u vrijeme Covid policijske izolacije uštedjeli smo više od 15 milijardi kuna. U doba kad nedostaju sirovine sve pršti od kunske hipertenzije. Potrošačka groznica kao da kompenzira sav strah proizašao iz virusne prijetnje smrću. Dižu se krediti u skladu s apetitima.
Bit će posla za onog tko želi raditi i cijepljen je. Hrvatska živi u apsurdnoj stvarnosti gdje je sve veći broj kuća, stanova ili automobila na javnoj dražbi, a s druge strane imamo pomanjkanje nekretnina i želju za kućenjem pa makar izgubili oba bubrega. Psiholozi su odavno dijagnosticirali kompulzivnu kupnju u žena kao utješnu rabotu u tješidbi svog lošeg emocionalnog stanja. Istina je takva da to isto čine i muškarci.
Odrasli imaju tu infantilnu potrebu za ''sladoledom'' pa da se ne sramoti mamu u dućanu. Upitno je koliko smo uistinu postali bogati u doba recesije i društvenog zatvaranja. Zadivljujuća brojka od 6.000 kupljenih automobila u prvoj polovici godine spontano izmami par taktova pjesme na usne…
''Kako to?'' A, tako. Dok jednom ne smrkne drugome ne svane. Oni koji su svoje poslovanje proširili na snažnu virtualnu prisutnost – profitirali su. U košmaru egzistencijalnih strahova čovjek troši dok je živ, jer, po logici stvari, kasnije će mu biti žao kad neće imati. Podatak o rekordnoj potrošnji baca smiješak na lica u Vladi. Bit će para, a tu su i rekordne brojke turista koji također troše. Win-Win situacija, a ugostitelji nezadovoljni.
Prokleta mjesečna statistika vara onu od početka godine. U razgovoru s ugostiteljima koji rade cijelu godinu prihodi su tek na 40% od 2019. Turističkoj potražnji pod hitno se treba prilagoditi, a ne da negdje na moru gosta potjeraju jer mu je ceh na terasi bio manji od 300 kuna.
Želja za trošenjem je itekako razumljiva. U maniri: ''Danas jesmo, sutra nismo…''
Hrvati, poput dobrog vojaka Švejka, stavili su sve na ''crveno''. Što na bankovni minus, što na ''crvene krpe'' koje ne mare za cijene. Vjerujući da triježnjenje neće biti bolno, ''fordovski'' poručuju: ''Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi!'' I, fakat, ide nam. Vozimo brzo, ali opasno. Sve nas svrbi lijevi dlan, no samo odabrani se vesele.
