Međusobno si pomažemo. Mladi odlaze starijim susjedima u trgovinu, prijatelji zovu, nudi se pomoć. Mnogima su potres i korona promijenili životne navike, ali i stavove. Odlučili smo učiniti nešto više. Želimo doprinijeti ovom društvu, pomagati, davati.
Istina, uvijek će postojati i ona manjina kojoj treba 6.000 paketića kvasca, 150 kilograma mesa, šuma toaletnog papira. Svako drugačije reagira na stres. Nekidan mi je otac bio u trgovini. Imao je rukavice, masku i držao se na distanci. Ljudi čekaju na svoj red poštujući razmak. Zaštićeni. Nekako su mirni i prilagođavaju se novonastaloj situaciji.
Većina nas drži se doma i pokušava izbjeći virus radeći nešto korisno. Poput filma ''Beskrajni dan'' trenutno nam se sve ponavlja. Ljudi imaju vremena vratiti se sebi. Neki uče svirati instrumente po naputcima s društvenih mreža, neki pišu romane, dnevnike, istražuju, obnavljaju znanje ili se u potpunosti posvećuju svojim obiteljima.
Shvatili smo prolaznost i krhkost života i iz nas je buknula ljubav o kojoj svjedoči i sestra Ana s KBC-a. Komunikacija je dobila novu dimenziju i krenuo je val međusobnog razumijevanja i tolerancije. Izolacija, koliko razdvaja toliko i spaja. U njoj većina nas otkriva same sebe. Kako egzistencijalne strahove tako i snagu da se strpljivošću nadiđu izazovi pred nama.
Većina je odlučila odmaknuti se od medija i zastrašujućih vijesti. Ionako sad znamo sve o karanteni, higijeni, mjerama i opasnosti. Pametnom dosta.
Čemu hraniti strah kad to vrijeme možemo iskoristiti za nešto pametnije. Nažalost, koliko god imali lijepih primjera, u istraživanju o životu naših trgovaca čuo sam i drugu stranu. Blagajnice u nekim trgovačkim centrima žale se da nemaju potrebnu osobnu zaštitu od virusa. Ljudi ne poštuju oznake pred blagajnama za propisan razmak.
Jednog radnika na kasi su ismijali jer je imao rukavice i zaštitnu masku. Rekli mu: ''Šta ti ne misliš da ćeš poći gore?'' Mladi radnik je teški plućni bolesnik, slabog srca i u hipertenziji. Mlad je i želi živjeti. Kao što rekoh, uvijek ima kukolja koji ne poštuju svoj ni tuđi život.
Blagajnice su najizloženije zarazi. Riskiraju svakodnevno da bi svi, bez razlike, imali funkcionalan život. Zbog njih i svih drugih koji se izlažu riziku trebali bismo biti ponizni i zahvalni. Većina tih blagajnica kod kuće imaju nekog tko je rizična osoba.
No, želim se vratiti na početak, na solidarnost među ljudima, empatiju i želji da pomognemo jedni drugima. Val pozitivnih promjena je itekako dobrodošao, jer, kad prođe ovo sve, ne smije uslijediti brzi zaborav. Nakon korone slijedi najveći ispit društva s najtežim pitanjem: Kakvi smo uistinu ljudi?
