GDPR i privatnost javnih osoba

Poznato nam je da javne osobe ne uživaju jednaku razinu zaštitu privatnosti kao ostali građani, međutim postavlja se pitanje granica i kako je to regulirano Općom uredbom.

Zaštita podataka i, općenito, pravo na privatnost, prvenstveno se bavi osiguravanjem poštovanja temeljnih prava pojedinca na privatnost i na zaštitu podataka. Iako su svi podaci koji se odnose na osobu osobni podaci, nisu svi podaci o osobi privatni. Postoji osnovna razlika između privatnog i javnog ili profesionalnog života osobe.

Opća uredba (GDPR) propisuje određene izuzetke kada je u pitanju novinarstvo i prepušta državama da u svojim zakonodavstvima usklađuju pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s GDPR s pravom na slobodu izražavanja i informiranja. Zbog toga GDPR predviđa da države članice u svojim zakonima mogu napraviti određena izuzeća ili odstupanja od poglavlja koja uređuju načela obrade osobnih podataka, prava ispitanika, dozvoljava odstupanja od odredbi koje se odnose na voditelja i izvršitelja obrade i prijenos osobnih podataka trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama. Također su dozvoljena određena odstupanja i u nekim drugim poglavljima (VI, VII i IX) no, takva odstupanja imaju nešto manje izražen utjecaj na ispitanike.

Ono što GDPR svakako ne dozvoljava je bilo koje odstupanje kada je u pitanju obrađuju li se podaci zakonito, pošteno i transparentno u odnosu na osobu čiji se podaci obrađuju te se nedvojbeno naglašava nužnost utvrđivanja ravnoteže između temeljnog prava na zaštitu podataka i prava na privatnost u odnosu na spomenutu slobodu izražavanja i informiranja, odnosno ravnoteže između suprotstavljenih interesa. Stoga kada govorimo o medijima i zaštiti osobnih podataka, uz Opću uredbu moramo se voditi i nacionalnim propisima kojima se uređuje djelovanje medija.

U Hrvatskoj osobe koje obavljaju javnu službu ili dužnost imaju manji stupanj privatnosti nego što ga imaju ostale osobe. Takve osobe imaju pravo na privatnost kada se govori o njihovom privatnom životu jednako kao i ostali građani osim u slučajevima koji su u vezi s njihovom javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.

Sljedeći izuzetak odnosi se na osobe koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti. Takva osoba također, ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani i nema povrede privatnosti ako u pogledu informacije koja se objavljuje prevladava opravdani javni interes. Općenito, kada govorimo o javnim osobama možemo reći da su to oni pojedinci koji obnašaju javnu dužnost i/ili koriste javna sredstva i, općenitije govoreći, sve one osobe koji imaju ulogu u javnom životu, bilo u politici, gospodarstvu, umjetnosti, društvenoj sferi, sportu ili u bilo kojem drugom području.

Međutim, neovisno što su to javne osobe i što imaju manji stupanj privatnosti, mogu postajati informacije koje su potpuno privatne i koje se ne bi trebale objavljivati, primjerice informacije o njihovom zdravlju ili članovima obitelji. Kao opće pravilo, informacije koje se odnose na privatni život osobe čiji se podaci obrađuju, a koja ne pripada javnom životu, trebalo bi smatrati nevažnima.

Međutim, kada ocjenjujemo je li neka informacija koja se tiče javne osobe od interesa za javnost trebat ćemo uzeti u obzir više od jednog kriterija za donošenje odluke. Drugim riječima, nijedan kriterij sam po sebi nije odlučujući jer javne osobe također imaju pravo na privatnost, iako u ograničenom ili drukčijem obliku.

Fotografija: AP