Suze radosnice klize niz obraze natapajući kockaste, navijačke maske, dok interventna ekipa za nadziranje navijanja ulijeće među navijače štrcajući dezinfekcijska sredstva na njihove oznojene dlanove. Prije svake tekme na velikom ekranu se ukazuje nasmiješeno lice velikog epidemiološkog vođe navijača, od milja zvanog ''Capi''. Capak putem nabrijanih zvučnika predstavlja deset zapovijedi navijanja po Stožeru. Nakon svake izrečene slijedi epidemiološki prihvatljiva ola s primjerenom socijalnom distancom.
Na glavnom navijačkom punktu, usred Zagreba, Capak više nije virtualan već stvaran. Ima instaliranu navijačku ''štangu'' na kojoj ga pridržavaju uredno cijepljeni navijači sa zelenom putovnicom. Uz reklame za čipseve i pivu, tu su i reklame svih dostupnih proizvođača cjepiva osim ruskog i kineskog jer ona ne donose pobjedu i uspon hrvatskog sporta, gospodarstva, turizma i epidemiološki prihvatljivog navijana za svoj…farmaceutski? tim.
Upućeni navijači u prihvatljiv način navijanja, svjetla su budućnost svjetske navijačke scene, a i nitko nam ništa ne može jer nas je Capak uputio u sve obrambene navijačke vještine, pa neka nam netko pokuša uvaliti kakav soj. Nema panike.
Capak je osmislio strategiju, pa ne znaš jel onaj tip na aerodromu što svjetlima ukazuje puta avionima na pistu, ili je pak svjetlonoša hrvatskog navijanja. Mi Hrvati smo i inače poznati po odgovornom navijačkom ponašanju, posebice nakon pete runde piva kad epidemiološki prihvatljiv način obavljanja male nužde predstavlja izazov hoda na Južni pol. Da Capak ne bi ostao usamljeni vođa vjernih navijača, ukazao se tu i ''Ivan Cjepitelj'' Beroš koji je u Zadru našao svoj Jordan ''pokrstivši'' košarkaše i navijače s pravom izbora ''vjere'' u kojoj će se cijepiti.
Tako sada imamo i epidemiološki prihvatljive navijače na iglama, ovim Beroševim, blagoslovljenim od farmaceutskih kardinala i kupljenih lemozinom hrvatskih poreznih obveznika, mahom navijača. U osvit utakmice s Engleskom, Hrvatska, uz navijački opravdanog vođu Capaka tako postaje epidemiološki opravdana za velika druženja na otvorenom s pravom distance od svega, a najviše pameti. Jer, navijači ko navijači, mahom masoni, imaju kod sebe šubler i metar za mjerenje razmaka te mistriju kao pedagošku metodu navijačke preobrazbe neposlušnih. Uz krstarenje po kafićima inspektora Civilne zaštite koji će provjeravati epidemiološki prihvatljiv način navijanja, možda je najbolje da utakmice gledamo iz Lepoglave.
Distanca, sigurnost navijača, ali i propisane mjere se poštuju, a navijač se i nekako bolje i slobodnije osjeća na tom mirnom i zatvorenom mjestu po mjeri čovjeka i Capakove vizije navijanja.
