Bezobzirna kampanja usred ruševina

Mnogi dok se još nije spustila prašina oko porušenih kuća. Vatrogasci, kako oni profesionalni tako i dragovoljni, Hrvatska gorska služba spašavanja, inače ustrojena na volonterskom principu, nisu čekali ni trenutka, niti poziva te su se pridružili brojnim volonterima (neću preskočiti u ovoj skupini Civilnu zaštitu i Crveni križ, ali oni su ipak malkice zakasnili, oni su ozbiljan mehanizam koji postoji odavno i koji je trebalo probuditi).

Krenuli su konvoji kamp prikolica, pokretnih kućica i kontejnera koje su pojedinci dovozili iz svojih vrtova i garaža. U njih su pakete pomoći prikupili njihovi prijatelji, susjedi. Na otvorenom, među ruševinama, osvanule su pokretne kuhinje, naši napoznatiji kuhari sa pregačom nisu štedili ni znanja ni truda. Prednjačili su oni koje je korona skoro dovela na prosjački štap, njihovi dobavljači ih nisu ostavili ni u ovom humanom poslu. Hranu stradalnicima dijelili su kuhari koje su do jučer viđali na tv ekranima, prišli su im kao prijatelji a ne kao tv zvijezde.

Ruševine su se raščišćavale brojnim teškim strojevima, privatnom inicijativom upućenim iz cijele zemlje, ali i navijačkim rukama dok nisu sigle lopate. Ljudi su se upoznavali na terenu očaja, sklopili prijateljstva i diljem lijepe naše kako bi se u poslovnom svijetu reklo, za "poznatog naručitelja" , za novog prijatelja, počele su se graditi montažne kuće. Posebice dirljivo bilo je čuti od ljudi stradalih u potresu da su im doveli kućicu ili donijeli nepohodnu pomoć nepoznati ljudi čija imena nisu znali, dobri ljudi koji nisu čekali tv kamere da zabilježe taj njihov,topli i ljudski čin.

Velika većina volontera ostala je anonimna, kako pojedinci, tako i poduzeća. Oni nisu imali svoje ljude zadužene za odnose s javnošću koji bi na dnevnoj bazi obavještavali medije o tome što rade ali i tome što imaju u svojim velikim planovima pomoći pa makar ih i ne ostvarili. Svaki volonter, svaki radnik iz poduzeća i udruga diljem lijepe naše koji su došli pomoć, svoje odonose s javnošću imali su samo s onima kojima je pomoć bila potrebita.Za njih, javnost su bili oni kojima su pomagali a ne oni koji su izvješatavali za neku drugu javnost a najčešće političku.

Ali zato su u medijima su bili župani, gradonačelnici i načelnici, najviši državni dužnosnici, od predsjednika do ministara, razni trutovi u smiješnim odorama i personaliziranim zaštitnim maskama. Ne može im se poreći, na terenu su bili od prvog dana, onako izletnički, na sat,dva najvaljujući bolju budućnost.

A ta budućnost, skoro mjesec dana nakon katastrofe, katastrofe kao događaja a ne proglašene (proglašenje je kasnilo jer se valjda nije znalo što se dogodilo) za mnoge su još kreveti u štali ili automobilu, kontejner bez struje i vode, žal za stokom koju su morali prekupcima dati u bescjenje, organiziranje noćnih straža da im netko ne provali u razrušene stanove, život u apartmanima i staračkim domovima diljem lijepe naše.

Ali zato pratimo bezobzirnu predizbornu kampanju lešinarskog tipa. Gradonačelnica Siska nije žalila sredstava na izradi plakata da nas obavijesti da je Sisak 100 posto Hrvatska. Više je tu pitanja koje bi trebali njeni birači postaviti. Tko je platio plakate? Čemu oni služe i hoće li nekome donijeti boljitak? A gdje je do sada bio Sisak ako nije bio u Hrvatskoj? Ili koliko posto je Sisak bio Hrvatska a koliko posto, recimo Obala bjelokosti? Tko mu je do sada bio na čelu? Tko je bio gradonačelnik ili gradonačelnica dok su se gasile tvornice jedna za drugom, dok je Sisak propadao "van Hrvatske" i bez potresa? Kaže gradonačelnica, skoro suznim glasom, da se odjavilo preko tisuću Sišćana, otišlo i pitanje je hoće li se i vratiti. Pa zar se nitko nije iz Sisaka iselio prije potresa? Očito nije jer je do tada gradonačelnica dijelila med i mlijeko.

A gradonačelnik Petrinje najavio je izgradnju novog naselja, kontejnerskog sa svom infrastrukturom ali i kontejnerskog poduzetničkog centra. Kazao je kako želi u naselju i asfalt kako njegovi građani ne bi gazili po blatu. A ima li ga tko upitati zašto taj poduzetnički centar nije izgrađen i prije potresa (u skladu sa protupotresnim mjerama i bio sada čitav), zašto prije potresa nije od gradskih službi tražio da se radi u dvije smjene, kako sada traži na gradilištu tog centra gdje se ništa ne radi. Zamislite, nakon brojnih njegovih ali i izjava vladinih dušnosnika nije poznato čiji je toprojekt, tko je nosilac posla.

Radilo se dok su davane izjave o boljoj budućnosti, bageri su prevrnuli jednu livadu naopako i ništa. Gospodo draga, posebice iz Stožera koji "zasjeda" 24 sata (reče ministar Medved), iza brojnih volontera je nešto ostalo a uz to i brojna prijateljstva. Što je, osim ispraznih obećanja, ostalo iza Vas?. Plakati s vašim fotografijama koji izazivaju tek nevjericu, podsmijeh ili gnjev.

P.S. Možda će pomoći Fond za pomoć za čije se formiranje šest mjeseci pisao zakon, koji se skoro pet mjeseci nakon ustanovljenja još uvijek formira. Samo da i on ne bude leglo političkih lešinara. Lokalni izbori se ozbiljno primiču. I da su sisački plakati predizborna aktivnost potvrđuje i vijest iz vrha SDP-a: Partija će to platiti, ne građani. Oni će to plaćati godinama.