Belgijski poučak

Prvostupanjski sud u Bruxellesu presudio je u srijedu da belgijska država mora izmijeniti zakonski okvir za svoje mjere suzbijanja Covida ili ukinuti sve restrikcije u roku od trideset dana, nakon tužbe organizacija za ljudska prava. Belgija mora donijeti sve potrebne mjere kako bi "prekinula očitu nezakonitu situaciju koja proistječe iz ograničavanja temeljnih prava i sloboda".

Dakle, Belgija, koja ima daleko goru situaciju od naše (882 tisuće zaraženih u odnosu na hrvatskih 273 tisuće), gdje je smrtnost veća (23 tisuće u Belgiji prema manje od šest tisuća u RH), preispituje ustavnost odredaba kojima se ograničavaju prava i slobode.

Jučerašnja najava o restriktivnim odredbama u Zagrebu zgrozile su sve osim umotvoraca koji su se odlučili na nerazumne metode zaustavljanja pandemije. Valjda u strahu da im korona, onako naga, ne zapleše u krilu, pokušali su maksimizirati restrikcije do nonsensa (nošenje maske na otvorenom) u kojem se čovjek s pravom pita treba li na kavu s frendovima otići uštekan na infuziju i respirator.

''Daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je'' – kaže stara poslovica.

Ovima, što nam kroje slobodu kretanja i življenja, nitko nije dao vlast no znamo tko im je dao ovlasti. Pandemija i potresi iznjedrili su sve najbolje, ali i najgore što društvo sadrži u sebi. Odjednom, poput lokalnih maršala, isplivali su samozvani zakonodavci koji propisuju odredbe kako se tko sjeti. Od Istre do Zagreba, od Petrinje do Dubrovnika. Svatko kroji svoju politiku misleći da je bogomdan. Jedno je štititi živote svojih građana, no sve ovo, pomalo, sliči na teror u kojem se gradovi pretvaraju u koncentracijska geta s prisilom na uvjete koje ne vode nikuda. Eventualno do vladavine straha i apsolutne kontrole.

Nemaš li potvrdu o cijepljenju u dogledno ćeš vrijeme postati neprijatelj naroda, kontrarevolucionar, bioterorist, kreten i netko tko želi slobodu sebi na račun ugroze tuđih života. No, je li baš sve tako jednostavno i razlučivo? Naravno da nije, a LDH u Belgiji je upozorila upravo na tu neustavnost kojom se čovjek, iz straha za svoj život, odrekao života.

Odgovornost koju je građanin preuzeo na sebe da ne bi širio virus, sad je zlouporabljena do te krajnosti da ljudi imaju osjećaj življenja u unitarnoj totalitarističkoj državi. Srećom pa je pitanje ustavnosti krenulo iz uljudbene Belgije. Dobro da im nije zaiskrilo ovdje, na brdovitom Balkanu, gdje mnogi režimi polomiše zube i ostaše pokisle kože.

Restrikcijske odredbe u Hrvatskoj u režiji Stožera većini građana nisu jasne, a ponajmanje njima samima.

''E, danas bi im mogli narediti da moraju jesti na lijevo uho i disati na stražnjicu…'' – tako nekako vidim dogovor Stožera prije konferencije. Famozno ''iskomunicirali smo'' sada više zvuči kao ''isfecesirali'' smo. Stvaranje stihije da bi se strahom povećala procijepljenost uz brojke koje lani, pred izbore, nisu bile zabrinjavajuće.

Štoviše, imali smo sezonu i novu-staru Vladu uz Stožer koji kao da uputstva dobiva od Pata i Mata (A, je to!). Vjerujem da je tužba glede ograničavanja prava i slobode, te neustavnosti odredaba, početak lavine tužbi u svim drugim zemljama. Samovlada i samovolja pod izgovorom spašavanja života dok nam se uzimaju ''egzistencijalni životi'' jednom moraju doći kraju, jer dosadašnje restrikcije nisu urodile plodom. Čovjek, jednostavno, mora imati pravo izbora, posebice pri odluci kad i s kojim cjepivom se cijepiti.

Nema ovo veze ni s antivakserima niti pro vakserima, ovo ima veze s temeljnim pravima slobode i izbora koje jamči demokratsko društvo. Pandemija nam je ukazala na činjenicu da smo u samo godinu dana pali na testu, onom iz ljudskosti.

''Gdje je nestao čovjek…'' – znamo, no šutimo čekajući da netko drugi umjesto nas ponudi ili izbori odgovore.