Bad Blue Boysi, najveći kad je najpotrebnije

U Hrvatskom književnom listu izašla je kolumna na drugoj stranici "Bad Blue Boys – Mit ili legenda", a uz nju i moja pjesma "Purgerski plavo". Tad sam imao 21 godinu, bivši BBB-ovac i imao sam "legitimitet" pisati jer je pokojni brat i dalje bio pripadnikom skupine. Sredinom osamdesetih ti mladi ljudi donijeli su promjenu u društvu. Nazivali su nas huliganima, nacionalistima, probisvijetima, huškačima.

Navijači iz 80-tih najavili su pluralizam u društvu i iznijeli borbu za neovisnost Hrvatske. BBB-i, tad su stadione zamijenili rovovima, prvom crtom bojišnice, uličnim borbama u Vukovaru, izlagali se pogibelji. Kad kažem BBB mogao sam slobodno napisati Torcida, Kohorta, Armada, Tornado, Funcuti, Ultrasi, Legija i da ne nabrajam svu mladost koja je živote ostavila na bojištima od Prevlake do Dunava.

Iako progonjeni od Tuđmana i njegovog režima, BBB-i su pokazali da su pobjednici, jer vlasti dolaze i prolaze, a njihova vječna borba ne prestaje. Stoga je prebrzo bila zaboravljena njihova uloga u Domovinskom ratu. Opet im je imputirano huliganstvo, alkoholizam i žig rulje. BBB-i su se i dalje borili za Dinamo, za nas, za slobodu govora. I olujne '95. pljeskali smo hrvatskim braniteljima ni ne znajući da su među njima Boysi, Torcida, Armada, Kohorta. Ni godinu dana kasnije, oni su opet postali profanirana skupina, odbačena i prezrena od svih.

Danas im se opet divimo, plješćemo i zahvalni smo im. Da, opet su se izložili i selili KB Dubravu, javili se Crvenom križu da pomažu kao volonteri u akciji "Plavo srce", odmah su pomogli, za vrijeme potresa, bolnici na Jordanovcu, Petrovu, u akciji su. Opet mogu nabrojati navijačke skupine no danas su to BBB-i.

Odlično organizirani, neustrašivi, požrtvovani. Hvale ih liječnici, Hrvatska vojska, ljudi u potrebi, zahvaljuje im Grad Zagreb i Civilna zaštita. Boysi su danas i vojska, policija, vatrogasci. Hvali ih i ravnatelj Gavelle. Sve su počistili, profesionalno odradili i unijeli neku sigurnost da će dečki biti tu kad zatreba. Osvjetlali su obraz Zagrebu, domovini.

Vlasti ih ne vole jer odlično detektiraju problem u društvu. Navijači su, dakako, šaroliko društvo, oni su obični radnici, zanatlije, studenti, intelektualci, svi mi. Dok navijači trpe represiju, zatvara ih se i proganja za svaku sitnicu u želji da im se utrne postojanje i sve se pretvori u amorfnu skupinu klimavaca, dok ih se kažnjava i ocrnjuje, dečki se ne daju.

Danas svjedočimo o županovom koronapartyju, o nepoštivanju mjera Civilne zaštite, o ismijavanju virusa i direktnoj ugrozi građana od onih koji ne poštuju odredbe samoizolacije. Iako postoje kazne za takvo ponašanje, nitko nije procesuiran, smijenjen, nitko ne odgovara.

Danas plješćemo BBB-ima kao što ćemo pljeskati i zdravstvenim radnicima, vojsci, vatrogascima, apotekarima, trgovcima, čistačima, novinarima na terenu te svima onima koji doprinose normalnom životu društva. Proći će i ovo. Vratit ćemo se svojim životima i utakmicama. No, sljedeći put kad okrenete glavu od navijača, kad se zgrozite nad njihovim folklorom, sjetite se svih onih slika i akcija kako u Zagrebu tako i u Splitu.

Ne opravdavam nasilje, nerede, uništavanje, no zastanite, promislite.

Navijači su uvijek bili ujedinjeni u teškim vremenima svjesni težine situacije i potrebe za reakcijom. Odričemo li se njih, odričemo se i dijela sebe, jer oni su naš glas, naš revolt, naša humanost. Bad Blue Boysi dokaz su kako su heroji uvijek obični ljudi. Dokaz su da još uvijek postoji elementarna solidarnost. Tragedija je da to uvijek doživimo u nekoj ovako izvanrednoj situaciji.

Ne zaboravimo ovaj trenutak. Boysi nisu mit već legenda koje danas s razlogom hvalimo te im zahvaljujemo. Pokazali su se najvećima baš kad je najpotrebnije.