Prije sedam godina, ali i prije osam mjeseci, pisao sam o naciji na sedativima. Nažalost, situacija je sve gora.
Anksioznost i depresija postat će nova pandemijska prijetnja posebice povezana s PTSP-om. Jednom kad pandemija i prođe, ostat će psihički poremećaji kao posljedica svega što nam se dogodilo.
U poplavi rastrojenog društva sve je više samoprozvanih ''ginekologa'' koji se bave liječenjem psihički oboljelih ljudi. Traumatizirani potresima, bolestima, izolacijom, financijskim nedaćama, nesanicom, glavoboljama, agorafobijom, asocijalnošću, koncentriranim strahom i da ne nabrajamo, doveli smo se do kritične točke pucanja.
Psihoza kojom smo svakodnevno izloženi dovela nas je u stanje očaja pa posežemo za brzim ''rješenjima'' za svoje probleme. Alkohol, droga, kocka, impulzivna kupnja, TV-vidovnjaštvo, sve dok se čaša ne prelije i naše reaktivno stanje ne završi nekom pucnjavom, suicidom ili ovisnošću o sedativima od kojih postajemo zombiji.
S jedne strane pune nam se bolnice za liječenje psihičkih poremećaja, dok s druge strane imamo ''vrtložne'' samoprozvane gurue koji traumatiziranu osobu često dovedu do usijanog optimizma, euforije, po kojoj uslijedi naglo, strmoglavo sunovraćenje. Čovjek je jedinstven i neponovljiv pa mu se tako i pristupa. Ne postoji univerzalni recept koji će svima jednako pomoći.
U situaciji u kojoj se nalazimo, kad većina nas gubi odgovornost spram vlastitog psihofizičkog zdravlja, itekako je važno pratiti znakove poremećaja o kojima govore ili pišu stručnjaci oko nas. Pratiti zbog sebe ili da bismo primijetili znakove kod osoba s kojima komuniciramo. Sve veći broj ponuđene besplatne stručne pomoći daje nadu da bi se ovaj negativni trend mogao zaustaviti.
Prije no što ogreznemo u alkohol, antipsihotike ili drogu, probajmo u miru razgovarati jedni s drugima, a onda potražiti pomoć kod stručnjaka, a ne na Googleu. Svakodnevica ispunjena medijskim pumpanjem straha te neodgovornost u senzacionalističkih medija dodatno stavljaju uteg na psihičko zdravlje nacije. Možda da se okrenemo od njih i okrenemo sebi, svojima, daleko od ''ginekologa'' koji znaju sve, a nude prazninu i još veći očaj.
