UN: Budućnost velikih hidroelektrana pod upitnikom

Stručnjaci UN-a prikupili su podatke o više od 47.000 hidroelektrana u 150 zemalja i utvrdili da su njihovi kapaciteti već 16 posto manji no što su bili u početnoj fazi rada.

Do 2050. smanjit će se za 22,4 posto, na 4.655 milijardi kubika vode, izračunali su.

Najveći gubitak kapaciteta prijeti SAD-u, od gotovo 34 posto. Slijede Brazil koji bi mogao izgubiti 23 posto kapaciteta, te Indija i Kina s procijenjenim gubitkom od 26 odnosno 20 posto.

Pregrađivanje prirodnog toka rijeke izaziva taloženje mulja u akumulacijama, što može oštetiti turbine i prekinuti proizvodnju struje, objašnjava UN.

Prepreke slobodnom kretanju sedimenta mogu istodobno povećati rizik od poplava u uzvodnom dijelu riječnog toka i naškoditi nizvodnim staništima, naglašavaju.

Kritičari već dugo upozoravaju da su dugoročni društveni i ekološki troškovi golemih hidroelektrana daleko veći od njihove energetske iskoristivosti.

Svijet danas gradi puno manje hidroelektrana, samo pedesetak godišnje, naglasio je direktor Instituta UN-a za vodu, okoliš i zdravlje i jedan od autora studije, dodavši se tr Vladimir Smakhtin, u usporedbi s 1.000 godišnje sredinom prošlog stoljeća.

"Rekao bih da bismo trebali postaviti pitanje koje su alternative branama - uključujući i u proizvodnji električne energije - s obzirom na to da polako izlaze iz upotrebe", rekao je Smakhtin.

Kina i dalje pregrađuje velike rijeke budući da je hidroenergija ključni dio njezinih planova o smanjenju upotrebe fosilnih goriva i kontroli emisije stakleničkih plinova. No, projekti poput Tri klanca, najveće hidroelektrane na svijetu, štetni su za društvo i okoliš.

Brane na rijeci Mekong također su poremetile protok sedimenta u nizvodna područja, preobrazivši krajolik i ugrozivši egzistenciju milijuna poljoprivrednika, pokazalo je prošlogodišnje istraživanje Reutersa.