Tko bi se trebao bojati zaustavljanja ruske opskrbe energijom?

Ako bi se taj scenarij ostvario do trećeg kvartala 2022. godine, u idućoj zimi bi najveće posljedice osjetile zemlje koje najviše ovise o ruskom plinu, uključujući Bugarsku, Mađarsku, Njemačku, Češku, Slovačku, Nizozemsku, Austriju, Rumunjsku, Italiju i Poljsku.

U Hrvatskoj najveću bruto vrijednost izloženu riziku nosi prehrambena industrija, nakon čega slijedi struja i plin. Prema udjelu zaposlenosti izloženom riziku u industrijama koje se najviše oslanjaju na ruski plin, Hrvatska se nalazi na desetom mjestu.

U istraživanju se kaže kako EU može lako upravljati trenutnim embargom na uvoz sirove nafte iz Rusije. U roku od dva mjeseca ili više, članice OPEC-a mogle bi povećati proizvodnju sirove nafte na razine iz druge polovice 2018. (što podrazumijeva +3,3 Mbb/d u odnosu na Q1 2022.), a Norveška, SAD i UK bi mogle dodati još +0,5 Mbb/d na globalni izlaz. To bi više nego kompenziralo trenutni ruski izvoz sirove nafte od 3 Mbb/d. Da je EU danas uvela embargo, mi očekuje se dva mjeseca viših i promjenjivih svjetskih cijena nafte, nakon čega bi se one trebale povući na sadašnje razine.

Nasuprot tome, trenutačno zaustavljanje uvoza prirodnog plina iz Rusije vjerojatno bi izazvalo ozbiljne poremećaje u opskrbi energijom za mnoge zemlje članice EU. Ako se scenarij “blag-outa” – odnosno zaustavljanje cjelokupnog ruskog izvoza energije – materijalizira do trećeg tromjesečja 2022., zemlje koje uvelike ovise o ruskom plinu, uključujući Bugarsku, Mađarsku, Njemačku, Češku, Najviše bi muke iduće zime imale Slovačka, Nizozemska, Austrija, Rumunjska, Italija i Poljska. Prisluškivanje novih dobavljača, zamjena plina drugim energentima i nekima samo-racioniranje privatnog sektora kao odgovor na nevjerojatno visoke cijene ne bi bilo dovoljno da se premosti nastali jaz u opskrbi plinom.