Pljačka Ine: Svemu je kumovala i burzovna trgovina plinom

- Tražit ćemo odgovornost svih i poduzimati adekvatne aktivnosti. Većinski suvlasnik mora odobriti svaku odluku. Očekujemo ozbiljne razgovore. Odgovornost se mora staviti u prvi plan – poručio je Plenković istaknuvši snažnu privrženost svoje Vlade suzbijanju korupcije.

Institucije države su, istaknuo je pritom premijer, otkrile ovaj slučaj. Otkrio ga je Ured za sprečavanje pranja novca. Ta je poruka vrlo važna i vrlo bitna, naveo je Plenković. I dok oporba zbog čitavog slučaja žestoko kritizira njega, prava meta njegovih kritika je mađarski MOL.

- Nezadovoljni smo što uprava INA-e nije vidjela da se ovo događa. Država je suvlasnik, MOL je većinski vlasnik. Ovaj slučaj pokazuje da je model upravljanja INA-om loš. Izbjegava se u pojedinim situacijama nadležnost. Neovisno o tome, to ne oslobađa odgovornosti članove Uprave da ne znaju što se događa ispod njih. Mi ćemo zatražiti odgovornost svih članova Uprave. Inicirat ćemo razgovore s MOL-om o promjeni načina upravljanja – ustvrdio je premijer Plenković.

To, međutim, ne znači da će članovi Uprave INA-e podnijeti ostavku.

- Mi ne očekujemo da netko podnosi ostavke. Ovo nije situacija koja je sto posto u našim rukama. Ničeg se ne bojim, nije ni MOL-u ugodno, ali političku štetu trpimo mi. Ni MOL-u nije u interesu da se ovo događa – ocijenio je Plenković, koji očito pljačku milijardu kuna želi iskoristiti kako bi disciplinirao mađarskog partnera u INA-i i promijenio model upravljanja ovom naftnom kompanijom u kojoj država ima 44,8 posto vlasništva.

Nadzorni odbor INA-e održao je u četvrtak maratonsku četverosatnu sjednicu i utvrdio da je Damir Škugor prekršio internu proceduru i zlorabio ovlasti.

- Damir Škugor nije imao pravo ponuditi i potpisati ugovor s fiksnom cijenom s veleprodajnim kupcima koji nisu objavili javni natječaj s takvim uvjetima.

Također, nije imao pravo potpisivati ugovore s fiksnom ili varijabilnom cijenom na razdoblje dulje od jedne godine.

Damir Škugor svjesno je prekršio interna pravila i procedure jer je ponudio ugovor s fiksnom cijenom direktno, bez prijave na javni natječaj, na period duži od jedne godine.

Isto tako, Damir Škugor je bio dužan navedene ugovore podastrijeti na znanje Upravi i svojim nadređenima na odobrenje, što nije učinio – poručuju iz Nadzornog odbora INA-e.

Uprava je obustavila sva daljnja plaćanja obaveza prema spornim ugovorima, privremeno je suspendirano donošenje svih odluka i prava potpisa koji se odnosi na bilo koju prodaju plina s fiksnom cijenom, a ubuduće će jedino Uprava INA-e imati ovlast sklapati ugovore o prodaji plina s fiksnom cijenom.

Poznati energetski stručnjak prof. dr. Igor Dekanić upozorava za Slobodnu Dalmaciju da je ovakvom raspletu u INA-i kumovao širi kontekst zbivanja na europskom tržištu plina. U kojemu su i Bruxelles i Moskva igrali važnu ulogu.

- Europska unija proteklih nekoliko godina, praktički od 2014., počela uvoditi burzovni način trgovanja plinom. Prije plin nije bio burzovna roba, nego se njime trgovalo na komunalnim načelima. Sklapali su se uglavnom dugoročni ugovori 25 godina i o njima su odlučivali boardovi kompanija. Rusija je također kao veliki izvoznik plina inzistirala na dugoročnim ugovorima.

Prve burze pojavile su se u Rotterdamu i na njima su se u prvo vrijeme pojavljivale samo najveće kompanije, koje su ipak trgovale na temelju dugoročnih ugovora, na primjerice deset godina. Europska unija postupno je inzistirala na napuštanju dugoročnih ugovora. To je bio strateški stav, jer su uz burzu i višak plina u Europi i cijene plina počele ići dolje. Bio je to način da ruski plin pojeftini i u tome se u tom trenutku uspjelo – pojašnjava ovaj poznati energetski stručnjak.

Dekanić je u INA-i radio 14 godina, na fakultetu predavao ekonomiku energetike, bavio se istraživanjima proizvodnje nafte i plina, a dugo je godina bio i konzultant za tržište energije.

- U međuvremenu se na burzama pojavio veći broj drugih, sitnih igrača. Znamo da je soba u Hiltonu skupa. A zamislite onda da ispred Hiltona u Delhiju netko uveo burzu trgovine sobama. Nastao bi džumbus u roku od dva tri mjeseca. Nešto slično se dogodilo i s europskim plinskim burzama. A kad se u sve umiješala i geopolitika, kad je Rusija napala Ukrajinu, cijene energije su naglo skočile, a burze su podivljale – ističe Dekanić.

Trgovanju na burzama još ranije su se morale prilagoditi i kompanije. Cijena se određivala na dnevnoj razini, pa je i odluka o prodaji, naglašava Dekanić, spuštena na dnevnu operativnu razinu.

- U velikim kompanijama odluke o ugovorima su sa uprava spuštene su na niže razine izvršnih direktora. U takvom burzovnom trgovanju dominira individualizirano odlučivanje. Jedan broker odlučuje o tome hoće li prodati određenu količinu plina i po kojoj cijeni.

Burza nepredvidljiva, na burzi se mijenjaju cijene iz dana u dan, i to je okvir u kojemu je moguće da su ugovori u INA-i, pa i oni koje je sklapao Škugor, prošli bez korporativne kontrole. U tome su majstori uvrebali priliku – upozorava Dekanić.

Pogotovo u situaciji u kojoj se INA s MOL-om nalazi u neuspješnom braku u kojemu oba bračna partnera inzistiraju da u njemu i dalje ostanu.

- Ove dvije okolnosti, prelazak plina s dugoročnog ugovaranja na burzovno poslovanje te rat u Ukrajini i nagli skok cijene energenata, utjecale su da se odjednom počne raditi o velikim vrijednostima. I o relativno niskim razinama odlučivanja o tim velikim vrijednostima. Prije oscilacije nisu bile tako velike, pa je pitanje bi li se, da nije izbila energetska kriza, uopće primijetile razlike – naglašava Dekanić.

Kaos na tržištu plina tako je otvorio vrata Škugoru i njegovim kompanjonima da, prema tvrdnjama istražitelja, ukradu nevjerojatnih milijardu kuna.

Naravno, pritom se postavlja pitanje je li HERA, nacionalna energetska regulatorna agencija napravila svoj posao kako treba pri provjeri kvalifikacija igrača koji ulaze na tržište. I jesu li u HROTE-u, državnom operatoru tržišta energije, doista učinili sve u nadzoru dnevnog trgovanja plinom.

- Europa je razigrala burzu kako bi dodatno pojeftinila ruski uvozni plin. U obilju cijene uvijek idu niže. A kada cijene rastu, kupci su ti koji na kraju nagrabuse - zaključuje Dekanić.