Obje strane gube u europsko-ruskom plinskom ratu

Čak ni na vrhuncu hladnog rata Moskva nije smanjivala izvoz plina u Europu, ali je u četvrtak Putin potpisao ukaz kojim se stranim kupcima nalaže da od 1. travnja umjesto u eurima plaćaju u rubljima ili će se suočiti s nestankom ruskih zaliha.

Europske prijestolnice odbile su ultimatum, a u petak je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao da to neće utjecati na isporuke po ranije sklopljenim aranžmanima.

Iako prijetnja nestašice dolazi nakon vrhunca potražnje u europskoj zimskoj sezoni, Europa još uvijek ima mnogo toga za izgubiti, u situaciji u kojoj su njezina poduzeća i kućanstva već iscrpljena visokim cijenama energije, dok bi Moskva mogla ostati bez jednog od svojih glavnih izvora prihoda.

Rusija je prošle godine u Europu izvezla oko 155 milijardi kubičnih metara plina, osiguravajući više od trećine opskrbe starog kontinenta. Bez ruskog plina, Europa mora kupovati više plina na spot tržištu gdje su cijene već sada oko pet puta veće nego prošle godine.

Njemačka i Austrija, koje obje uvelike ovise o ruskom plinu, aktivirale su planove za hitne slučajeve koji uključuju racionalizaciju, a druge europske zemlje imaju slične planove.

"Nespremnost kupaca da se pridržavaju (Putinovog) naloga riskira obustavu opskrbe. I kupci i Gazprom će se zbog toga suočiti s gubicima", rekao je analitičar moskovske brokerske kuće Locko-Invest Dmitrij Polevoj.

Plinska groznica

U nedostatku ruskog plina europske zemlje morat će se natjecati s Azijom kako bi došle do ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Katara ili Sjedinjenih Država, pa čak i među sobom za alternativne opskrbe cjevovodima iz Norveške ili Alžira.

Američki izvoznici LNG-a već su veliki pobjednici europske krize opskrbe, a okoristila se i Norveška, navodi Reuters.

Grčka je pak priopćila kako bi mogla izbjeći probleme s opskrbom plinom ako se zaustavi dotok iz Rusije, pod uvjetom da na svjetskom tržištu bude dostupno dovoljno plina.

Prošli tjedan Sjedinjene Države rekle su da će ove godine raditi na isporuci LNG-a Europskoj uniji, ali to neće u potpunosti zamijeniti plin koji Rusija šalje u Europu cjevovodima.

Osim što pokušavaju dobiti što više plina za dobru cijenu na već opterećenom globalnom tržištu plina, nekoliko europskih zemalja također je reklo da će morati koristiti više ugljena, potencijalno produljiti život nuklearnih elektrana i povećati proizvodnju iz obnovljivih izvora.

Prekid protoka ruskog prirodnog plina prema Europi i dalje je glavni rizik. Europa ima više mogućnosti za alternativnu opskrbu, a s obzirom na sezonski nisku potražnju u nadolazećim mjesecima, nema rizika da ove godine ostane bez zaliha. No taj bi se rizik u slučaju prekida uvoza iz Rusije povećao prema zimskim mjesecima kada potražnja za plinom obično raste.

Kako bi privukla više LNG-a, europske veleprodajne cijene trebale bi ostati više od azijskih. Tvrtke koje su potpisale dugoročne ugovore s Gazpromom dobivaju plin po znatno nižim cijenama nego na tržištu LNG-a, rekao je povjerenik EU-a za energetiku Kadri Simson.

Ruski rizik ništa manji od europskog

U slučaju prekida izvoza u Europu, Rusija se suočava s gubitkom važnog izvora prihoda za svoje domaće financije.

Prema najnovijim dostupnim podacima, Gazpromov prihod od prodaje u Europu Tursku i Kinu u prvih devet mjeseci prošle godine iznosio je 31 milijardu dolara, a izvezeno je 176 milijardi prostornih metara plina.

Stoga bi za Rusiju odluka o ograničavanju izvoza bila poput pucanja u vlastitu nogu, smatraju analitičari.

Ako je pak mehanizam plaćanja prema Putinovoj uredbi osmišljen tako da podupire rubalj, to bi također moglo biti kratkog vijeka. Prije invazije na Ukrajinu ruska središnja banka zahtijevala je da se 80 posto strane valute dobivene prodajom plina pretvori u rublje, a sada bi se sve moralo prebaciti sve.

Prekid izvoza plina u Europu odsjekao bi Rusiju od vitalnog izvora deviza u trenutku kada su sankcije već uvelike ograničile ruskoj središnjoj banci pristup njezinim deviznim rezervama, smatraju analitičari Fitcha.

Europski kupci su u više navrata ocijenili da najnoviji ruski potez predstavlja kršenje ugovora, a Gazprom riskira da bude uključen u arbitražne tužbe u kojima bi u budućnosti mogao biti prisiljen platiti velike kazne.

Drugo je pitanje što Rusija može učiniti s plinom koji inače isporučuje Europi. Predsjednica gornjeg doma ruskog parlamenta, Valentina Matvijenko izjavila je da bi Moskva mogla preusmjeriti izvoz na azijska tržišta.

Međutim, ne postoji cjevovod koji Rusiji omogućuje slanje plina koji se isporučuje Europi, u Aziju. Cjevovod iz Rusije u Kinu šalje plin iz drugih polja, koja ne opskrbljuju Europu i ne postoji interkonektor koji bi preusmjerio te tokove.

Analitičari upozoravaju i da bi azijska tržišta mogla biti nesklona povećanju uvoza iz Rusije, bojeći se da bi Rusija plin mogla koristiti kao kao geopolitičko oružje.