Njemačka: San o ekološkoj energiji još uvijek daleko

I političari i mediji su prilikom puštanja u pogon podmorskog dalekovoda Nordlink prošlog tjedna zračili optimizmom: njime će njemačkim potrošačima dolaziti električna energija sad i iz norveških hidroelektrana tako da se stekao dojam kako će se svi njemački potrošači u najskorije vrijeme moći odreći svih elektrana koje stvaraju emisiju ugljičnog dioksida.

Profesor Michael Berger, znanstveni pročelnik Instituta za transformaciju energetskog sustava fakulteta Zapadne obale u pokrajini Schleswig-Holstein je znatno skromniji u procjenama: "Nordlink doduše nije stvarno velik korak, ali se stvari ipak pomiču naprijed." On će doduše znatno pomoći izjednačavanju oscilacija u ponudi i potrošnji električne energije, ali treba još mnogo toga učiniti da bi doista svi dobili struju iz održivih izvora energije.

Kad je riječ o Sjevernom moru tu su već vjetroelektrane izuzetno značajan izvor ekološke energije. Danski energetski koncern Orsted se smatra vodećim u eksploataciji snage vjetra na otvorenom moru, ali taj ponuđač uopće nije spojen na dalekovod Nordlink. Glasnogovornik danske tvrtke Stefan Kück zato o ovom podmorskom dalekovodu kaže kako je "sigurno važan krak", ali i kako "neće smanjiti veličinu izazova koja stoji pred Njemačkom u njezinoj mreži dalekovoda."

Na ovom novom dalekovodu nije sudjelovala danska kompanija, ali jest nizozemsko-njemačka kompanija za prijenos električne energije Tennet. Iz te tvrtke nas glasnogovornik Mathias Fischer uvjerava kako će već i Nordlink pomoći osiguranju opskrbe električnom energijom na obje strane, ali i kako je jasno da čitavo područje Sjevernog mora "postaje elektrana sjeverozapada Europe" i kako tu ima još mnogo potencijala. Već sad ta tvrtka prenosi energiju s pučine do Njemačke i Nizozemske u kapacitetu prijenosa od oko 8.500 megawatta od kojih je 7.000 u moru Njemačke.

No problema itekako ima: tako je i početkom ovog lipnja u plićacima njemačkog sjevernog mora odjeknula eksplozija jer je na vršku otoka Juista u polaganju podmorskog dalekovoda nađen torpedo iz Drugog svjetskog rata koji je morao biti uništen eksplozivom. Takvih eksplozivnih naprava ima još mnoštvo pred obalom Njemačke i to je tek jedan, čak ne i najveći problem.

Jer mnoga područja su zaštićena ili ima drugih prepreka tako da se Fischer žali da se postupak izdavanja dozvola oteže zbog dodatnih istraživanja i vještačenja - inače prijete tužbe. Sve to košta i novca i vremena u gradnji, a nisu rijetke ni promjene zakona i propisa. Onda sve treba ponovno planirati i mijenjati što će se raditi.

A graditi u Njemačkoj je ionako skupo: "2019. smo dali izraditi studiju koja je usporedila cijenu gradnje dalekovoda u Njemačkoj s cijenom u Velikoj Britaniji", kaže nam Steffen Kück iz danske tvrtke Orstedt. Sve u svemu, Njemačka je mnogo skuplja i on vjeruje kako je to već i zbog toga što nema konkurencije među graditeljima takvih projekata.

"Nedostatak tržišnog natjecanja i nedostatak fleksibilnosti, to su najveći nedostaci njemačke dalekovodne mreže."

Ni to nije kraj nevoljama, upozorava profesor Berger. Jer čak i kad se električna energija dovede do njemačke obale Sjevernog mora, još je veoma, veoma daleki put do potrošača i na jugu Njemačke. Projekt takvog dalekovoda velikog kapaciteta postoji već odavno i on bi se trebao protezati od opale preko pokrajina Hessena i Tirinške do Bavarske i Baden-Württemberga. Ali tek tu ima nevolja: bune se vlasnici zemljišta ili traže velik novac, a preko njih i političari općina i okruga.

Tu je i tvrtka Tennet, a Mathias Fischer nas uvjerava kako se na planiranju i realizaciji tog dalekovoda kroz Njemačku radi "punom parom". Berger tu misli kako se tu svakako mora razmisliti o alternativama: ako treba, premjestiti i tvorničke pogone koji troše mnogo električne energije, ali i više ekoloških elektrana na jugu Njemačke. Sjever ima vjetar, ali jug ima više sunca.

Sjever ima vjetar, ali jug ima više sunca tako da se mora težiti proizvodnji na lokalnoj razini. No tu je i problem što bi bilo poželjno koristiti sunce - a da se ne moraju prekriti čitavi krajolici.

Ili treba krenuti potpuno drugim putevima: umjesto da se transportira električna energija, treba je već na sjeveru pretvoriti u vodik - energent budućnosti i svojevrsni prirodni akumulator električne energije. O tome razmišlja i danska tvrtka koja bi vodik proizvodila već na pučini gdje su i vjetroelektrane.

U svakom slučaju je zaključak svih sugovornika: ima još mnogo posla da bi se Njemačka mogla opskrbljivati samo ekološkom energijom, a političarima bi bilo bolje da se sami prihvate posla i uz pomoć tvrtki za prijenos energije učine nešto s propisima i regulacijom nego da u javnosti daju dojam kako je sve "nadohvat ruke".

"Ono što nam je potrebno je integrirano sistemsko planiranje koje će ići na ruku mreži dalekovoda. Samo tako ćemo moći integrirati u mrežu sve više obnovljive energije", upozorava Mathias Fischer. "Infrastruktura dalekovoda je bila i ostala temelj čitave energetske reforme."