Nije sve tako crno na tržištu nafte, evo zašto

Iako OPEC još uvijek nije spreman obvezati se na pokrivanje dijela smanjenog izvoza nafte iz Rusije i unatoč tome što su proizvođači nafte iz škriljevca u SAD-u skloni djelovati u smjeru koristi dioničara u odnosu na rast proizvodnje, ne očekujemo još jedan šok cijena nafte, čak i ako EU uvede embargo na rusku naftu. Naša očekivanja potkrijepljena su mogućim usporavanjem rasta potražnje za naftom i namjerom EU u reduciranju utjecaja zabrane uvoza ruske nafte na globalno tržište. Shodno tome, predviđamo kretanje cijene nafte tipa Brent oko 110 USD po barelu do kraja 2022., a zatim postupno smanjivanje na 75 USD d/b do 2025.

Unatoč snažnom protivljenju pojedinih zemalja EU (npr. Mađarske, Češke, Slovačke) potpunoj zabrani uvoza nafte iz Rusije, smatramo da je pitanje vremena kada će ruska naftna industrija biti sankcionirana zajednički od strane cijele EU ili pojedinačno od zemalja. Kao što je već navedeno, namjera je postupno ukinuti uvoz nafte. Dakle, ne bismo trebali vidjeti snažan utjecaj na cijenu nafte, osim ako Rusija ograniči izvoz nafte (što je malo vjerojatan scenarij obzirom na njihovu ovisnost o prihodima od nafte).

Pod pretpostavkom da EU uspije uvesti naftni embargo, procjenjujemo da bi se ruska proizvodnja nafte mogla smanjiti za jednu trećinu (tj. više od 3,0 milijuna b/d) do kraja godine. Dok Rusija nastoji povećati isporuke u „prijateljske“ zemlje (Kina, Indija), nedostatni transportni kapaciteti i ograničena potražnja za ruskom naftom trebali bi prisiliti zatvaranje proizvodnje u nadolazećim tromjesečjima (proizvodnja je navodno već pala za više od 10% u travnju u odnosu na siječanj).

Uslijed primjene strogih epidemioloških ograničenja (kineska politika nulte tolerancije na Covid-19) te uz sveukupno usporavanje rasta potrošnje nafte, godišnji rast potražnje za naftom trebao bi se smanjiti za približno 2,0 mil. b/d u 2022. (na 99,5 milijuna b/d). Ovo je usporedivo sa prognozom globalne ponude nafte od 101,5 milijuna b/d čak i kada se uzme u obzir prosječno smanjenje ruskog izvoza za 2,0 mil. b/d u 2022. Smatramo da bi ta razlika/višak između ponude i potražnje od 2,0 mil. b/d bio dovoljan da nadoknadi negativne učinke mogućih obustava proizvodnje (u Libiji, Nigeriji) ili čak snažnijeg utjecaja međunarodnih sankcija na rusku naftnu industriju (koje bi rezultirale manjim izvozom nafte).

Istodobno, SAD nastavlja poduzimati akcije u smjeru smanjenja pritiska na cijene sirove nafte i u konačnici na motorna goriva. To uključuje otpuštanje 180 milijuna barela sirove nafte iz vlastitih rezervi (uz 60 milijuna barela otpuštenih ranije ove godine), odluku o kažnjavanju naftnih kompanija koje ne koriste svoja prava zakupa na saveznom zemljištu zajedno s opetovanim pozivima naftnoj industriji da intenzivira proizvodnju (iako je ovo u suprotnosti američkom planu dekarbonizacije).

Iako očekujemo kontinuiranu „zategnutost“ na globalnom tržištu nafte, ne očekujemo novi šok na strani ponude. Čak i pod pretpostavkom da se unutar Europske unije uspije dogovoriti o postupnom ukidanju ruskih sirovih i rafiniranih proizvoda do kraja svibnja, tržištu bi moglo nedostajati oko 2,0 milijuna b/d u 2022. godini. U 2023. mogli bismo vidjeti jači utjecaj (cca. 3,0 milijuna, RBI procjena) uz pretpostavku da sve sankcije ostaju na snazi te uz uspjeh Rusije u povećanju svog udjela na tržištu u zemljama poput Kine i Indije. Prognoziramo zadržavanje globalne proizvodnje nafte iznad globalne potražnje ove i sljedeće godine.

Dnevna proizvodnja nafte u Rusiji navodno se smanjila na manje od 10 mil. barela u travnju (oko 11 milijuna b/d u siječnju). Prema Reutersu, koji se oslanja na podatke o transportu nafte i na trgovce naftom, izvoz ruske nafte iz baltičkih luka iznosio je 2,3 mil. b/d u travnju (oko 70% prosječnog dnevnog izvoza u Europu 2021. godine), što je povećanje od 20% u odnosu na ožujak. Pod pretpostavkom da se izvoz naftovodima u Europu i Kinu (naftovodima i morskim prijevozom) zadržao na razini prije rata, globalnom tržištu nafte moglo bi dosad nedostajati manje od 1,5 milijuna b/d ruske sirove nafte. Unatoč 35% nižoj cijeni nafte tipa Ural u odnosu na Brent, koji potiče naftne kompanije u nastavku kupovanja ruske sirovine, trgovci naftom (npr. Trafigura, Gunvor, Glencore) navodno su izjavili da namjeravaju smanjiti kupovinu ruske nafte do 15. svibnja kako bi se pripremili za nove sankcije Rusiji.

Unatoč snažnom protivljenju Mađarske, Češke i Slovačke uvođenju naftnog embarga protiv Rusije, vjerujemo da bi EU trebala uspjeti zabraniti uvoz sirove nafte i rafiniranih proizvoda iz Rusije bilo davanjem iznimke za naftovodne tokove za gore navedene zemlje ili nametanjem zabrana na nacionalnoj razini. U svakom slučaju, kako bi se embargo uveo na “uredni način” bez izazivanja novog šoka cijene nafte, EU će se morati odlučiti za postupnu zabranu, što objašnjava naš procijenjeni učinak od 2,0 mil. i 3,0 mil. d/b u 2022. odnosno 2023. Također bismo očekivali snažan utjecaj na izvoz rafiniranih proizvoda, za koji očekujemo pad na 0,8 mil. d/b s razine od 2,5 mil. d/b u 2021. od. Istodobno, očekivali bismo da će Rusija uspjeti povećati svoj izvoz nafte u zemlje poput Kine i Indije, koje bi trebale iskoristiti više od 35% niže cijene nafte tipa Ural u odnosu na Brent.

Kao što je već spomenuto, predložene sankcije protiv ruskog izvoza nafte od strane EU mogle bi imati jači učinak sljedeće godine. Postoji velika vjerojatnost da Mađarska, Češka i Slovačka budu izuzete od zabrane uvoza ruske nafte, stoga bismo očekivali do 1,0 milijuna bbl/d sirove nafte i proizvoda koji će biti isporučeni u Europu tijekom 2022. (u odnosu na gotovo 5 milijuna bbl/d u 2021.). S druge strane, isporuke "prijateljskim zemljama" (tj. Kini, Indiji i sličnim) mogle bi se povećati na 3,5 mil. d/b s manje od 2,0 mil. d/b u 2021., budući da bi te zemlje trebale biti u poziciji da iskoriste prednosti šireg raspon Brent-Ural (što znači daleko jeftiniju sirovinu) i povećati korištenje njihovih rafinerija kako bi se kompenzirao (barem djelomično) manji izvoz rafiniranih proizvoda iz Rusije (-1,8 mil. d/b u odnosu na 2021.).

U SAD-u, prema EIA (američkoj Agenciji za energiju) proizvodnja nafte mogla bi se povećati na više od 12,8 mil. b/d u 2023. (u odnosu na prognozu za 2022. od 11,9 mil. d/b). Razvoj broja naftnih platformi u SAD-u podržava očekivanja EIA-e. Prema izvorima iz američkih naftnih kompanija, potražnja za uslugama bušenja i dalje je jaka u SAD-u, dok se čak i narativ naftnih kompanija Exxon i Chevron mijenja, što ukazuje na veću spremnost za povećanjem izdvajanja za kapitalna ulaganja za novu proizvodnju nafte. Prema istraživanju Evercore ISI, očekuje se da će se kapitalni troškovi istraživanja i proizvodnje u Sjevernoj Americi povećati za gotovo 25% u 2022., dok bi globalni kapitalni troškovi istraživanja i proizvodnje trebali biti 16% iznad razine iz 2021. od 377 milijardi dolara.

Nakon što je 8. ožujka dosegnula najvišu dnevnu razinu od gotovo 140 USD po barelu, cijena Brenta se u posljednje vrijeme kretala u rasponu od 100-110 dolara po barelu. Čini se da se fokus tržišta nafte pomaknuo na stranu potražnje nakon što je Kina odlučila obnoviti karantenu u velikim gradovima, uključujući Šangaj, povećavajući tako neizvjesnost oko oporavka globalne potražnje za naftom. Štoviše, zajedničko otpuštanje velike količine vlastitih rezervi od strane SAD-a i drugih članica IEA-e dodatno je pomoglo u ublažavanju pritiska cijene nafte. Očekujemo da će cijena Brenta ostati iznad 100 USD/bbl u 2022. S obzirom da se očekuje da će američki proizvođači snažnije investirati u nove bušotine, smatramo da bi tržište nafte trebalo biti dobro opskrbljeno i tijekom 2023., kada bi na globalnoj ponudi trebalo biti manje barela iz Rusije (tj. oko 3,0 mil. USD b/d u odnosu na prosjek od 2,0 mil. USD b/d u 2022.). Predviđamo da će prosječna cijena Brent ostati ispod 100 USD b/d u 2023., a zatim će se postupno smanjiti na 75 USD/bbl do 2025.