Libijsko ministarstvo nafte smatra nezakonitim sporazum o opskrbi Italije plinom

Meloni je tijekom subotnjeg posjeta Libiji sklopila sporazum o energetskoj suradnji između dviju zemalja vrijedan osam milijardi dolara, prema kojem su talijanski energetski div ENI i Libijska nacionalna naftna kompanija NOC sklopili ugovor o opskrbi libijskog plina za sljedećih 25 godina. .

Prema riječima čelnika NOC-a Farhata Bengdare, sporazum obvezuje Libiju na isporuku 22 milijuna kubičnih metara plina dnevno, što je opisao kao najvažniji dogovor u posljednjem tromjesečju za energetski sektor te sjevernoafričke zemlje.

Libijski ministar nafte Mohamed Oun upozorio je i prije potpisivanja sporazuma da NOC nije nadležan za sklapanje takvih poslova koji su u nadležnosti njegova ministarstva. Već u nedjelju, prema turskoj novinskoj agenciji Anadolu, Oun je objavio da je sporazum nezakonit jer se NOO nije konzultirao s ministarstvom prije nego što ga je potpisao.

U priopćenju za tisak u nedjelju, ministarstvo nafte je reklo da je dogovor u potpunosti u suprotnosti sa zakonom, koji zahtijeva da NOC-i dobiju prethodno odobrenje od ministarstva kada ulaze u poslove sa stranim partnerima. Ministarstvo je zatražilo od NOO-a da poštuje zakon kako bi sklopio posao.

"Jednostrana odluka korporacije da promijeni ugovore otvara put drugim partnerima da odluče o bilo kakvim promjenama prethodno dogovorenih sporazuma bez poštivanja procedura utvrđenih libijskim zakonom", priopćilo je ministarstvo.

Ministarstvo su posebno zbunili uvjeti ugovora kojima je udio ENI-ja u plinskom projektu povećan s prijašnjih 30 na 37 posto. Ministar Oun također je uvjeren da bi talijanska energetska kompanija trebala preuzeti veći dio investicijskih troškova, koji su trenutno ravnopravno podijeljeni između ENI-ja i NOC-a.

Protivljenje dogovoru vjerojatno je i rezultat borbe za moć između ministra nafte i uprave NOC-a, najvažnije gospodarske tvrtke u Libiji i najvećeg izvora prihoda za državnu blagajnu.

Nezadovoljstvo dogovorom izrazila je i paralelna Vlada nacionalne stabilnosti koja kontrolira istok zemlje i ne priznaje inače međunarodno priznatu Vladu nacionalnog jedinstva u Tripoliju s kojom je Italija sklopila dogovor.

Čak i više od desetljeća nakon svrgavanja bivšeg vođe Moamera Gadafija, Libija ne može izbjeći frakcijske borbe i politički kaos, koji su glavna prepreka stranim ulaganjima u njezin energetski sektor, koja bi mogla financirati gospodarski napredak zemlje.