Vujčić: Nema straha da će životni standard pasti uvođenjem eura

Ove godine predviđa nam se pad od desetak posto, a hrvatska ekonomija je među najranjivijima u EU-u zbog prevelikog oslanjanja na usluge, poglavito turizam.

U međuvremenu, nisu provedene reforme pravosuđa, javne uprave, teritorijalnog ustroja, te što je najgore, u pogledu industrijskog razvoja Hrvatska se još »traži«. Očekuje se pad poreznih prihoda, rast deficita, javnog duga te porast nezaposlenosti. Građani se boje jeseni, a uz sve to, imamo ambiciozan cilj uvesti euro. O tome je Novi list razgovarao s Borisom Vujčićem, guvernerom HNB-a.

Možemo li mi to, ili je moguć i fijasko, da rast izostane, parametri se pogoršaju te ostanemo zaglavljeni u »čekaonici« za euro, jedva braneći i paritetni tečaj?

– Ulazak u Europski tečajni mehanizam i uspostava bliske suradnje s Europskom središnjom bankom i Jedinstvenim sanacijskim mehanizmom u svakom je slučaju korak naprijed. Tečajna se politika neće mijenjati zbog samog sudjelovanja u tečajnom mehanizmu ERM-II, ali se članstvom jača njezina vjerodostojnost.

Primjerice, da nismo bili na putu u tečajni mehanizam, ne bismo nedavno uspjeli zaključiti ugovor u valutnoj razmjeni s Europskom središnjom bankom, što nam olakšava čuvanje stabilnosti tečaja. Zbog toga neću doživjeti tragičnim ni ako u tečajnom mehanizmu eventualno provedemo dulje od dvije i pol godine, što je najkraće moguće razdoblje. Naravno, težimo što bržem uvođenju eura kako bi se njegove koristi mogle realizirati u punom opsegu i vjerujem da ćemo u tome i uspjeti.

No, uvođenje eura sigurno nije magično rješenje za sve ekonomske izazove; ako želimo ubrzavanje rasta proizvodnosti i gospodarskog rasta, strukturne reforme moraju biti naša obveza i prioritet neovisno o pridruživanju eurozoni.

Puno smo već čuli o prednostima uvođenja eura, od nestanka valutno induciranog kreditnog rizika, mjenjačkih troškova, ali i pada kamatnih stopa, pri čemu niske stope sada podržavaju i monetarne politike koje tiskaju novac da bi očuvale likvidnost sustava u korona krizi. Biste li onda građanima sada preporučili podizanje kredita uz promjenjivu stopu, jer će fiksne, ako se trend pada nastavi, ostati više od tržišnih u trenutku uvođenja eura?

– Kretanje kamatnih stopa je u određenoj mjeri moguće predvidjeti u idućih godinu ili dvije, pri čemu se i te kratkoročne projekcije zbog raznih nepredviđenih zbivanja mogu pokazati pogrešnima. Primjerice, prije korona krize započeo je ciklus povećanja kamatnih stopa, više u SAD-u nego u Europi, a analitičari su mahom očekivali nastavak tog trenda. S druge strane, krediti se dižu na deset, dvadeset, pa i više godina. U tom se razdoblju može izmijeniti više ciklusa rasta i pada kamatnih stopa, a njihovo trajanje nije moguće predvidjeti. To je ipak manji razlog zbog čega se ne bih usudio bilo kome preporučivati konkretan financijski proizvod.

Svaki građanin za sebe može najbolje procijeniti svoju financijsku situaciju, rizik od smanjenja ili gubitka primanja, eventualnu mogućnost dodatnog zarađivanja te visinu svoje štednje i na temelju tih informacija ocijeniti koliko je za njega prikladan konkretan kreditni posao. Uloga regulatora je osigurati da potrošači imaju vrlo jasnu informaciju o mogućnosti zaštite od različitih rizika. Kroz naše publikacije, medijske i druge javne istupe i društvene mreže, trudimo se osvijestiti građane o mogućnostima zaštite od pojedinih rizika povezanih sa zaduživanjem, a na našim internetskim stranicama i u mHNB aplikaciji građani mogu pronaći vrlo konkretne informacije o ponudama kredita po valutama i vrstama kamatnih stopa.

Također, bankama je kod novih stambenih kredita zabranjeno ugovarati naknade za zatvaranje kredita tako da građani uvijek mogu refinancirati kredit u slučaju da se uvjeti na tržištu poprave, premda podizanje novog kredita može biti povezano s određenim troškovima.

Iako se puno komunicira o prednostima članstva u eurozoni, postoji velika bojazan ljudi od dodatnog pada standarda. Jesu li to iracionalni strahovi?

– Bojazan da će životni standard pasti uvođenjem eura apsolutno nije utemeljena. U više navrata sam govorio o iskustvima zemalja koje su u proteklih desetak godina uvodile euro. Jednokratni rast cijena uslijed uvođenja eura kod tih zemalja iznosio je 0,23 postotna boda, što je zanemarivo i nikako nije moglo utjecati na pad životnog standarda.

Ono što nedvosmisleno potvrđuje neutemeljnost tog straha od pada životnog standarda jest potpora euru u tim zemljama, koja je u vrijeme njihova ulaska u ERM II iznosila 30 do 40 posto, da bi naglo porasla na otprilike 80 posto uoči uvođenja eura i tamo se zadržala nakon uvođenja eura sve do danas. To potvrđuje da jednom kada je euro bio uveden eventualni prethodni strahovi oko posljedičnog rasta cijena su doslovno bili rasplinuti, jer su se građani uvjerili da rasta cijena i posljedičnog pada životnog standarda nije bilo.

Uvjeren sam da će se sličan obrazac otklona neopravdanih strahova u pogledu rasta cijena dogoditi i Hrvatskoj. Samo treba strpljenja. Naravno, pritom je potrebno iskoristiti i prokušane mehanizme, posebice dvojnog iskazivanja cijena, koji su i drugima pomogli da utjecaj uvođenja eura na cijene bude zanemariv.