Vlada kreće u regulaciju rada od kuće

Doznaje to Jutarnji list iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Hoće li se ta rasprava u Gospodarsko-socijalnom vijeću voditi u pregovorima o “osvježavanju” Zakona o radu, čiji jedan članak propisuje “rad na izdvojenom mjestu”, ili će doći do sklapanja posebnog nacionalnog kolektivnog ugovora koji bi se time detaljno pozabavio, ili do nekog trećeg rješenja, zasad nije poznato. Jasno je, međutim, da su poslodavci postojećim zakonskim rješenjem nezadovoljni jer ga smatraju kompliciranim, krutim i zastarjelim. Sindikati ne bi zbog rada od kuće “čačkali” po ZOR-u, rekao je Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, jer ne žele da se uopće sada otvara pitanje mijenjanja tog zakona i prava radnika, a u Vladi su skloni promjenama kako bi gospodarstvo bilo konkurentnije, ne samo zbog epidemiološke situacije koja će na jesen rad od kuće možda opet nametnuti kao nužnost.

Prema ZOR-u, rad kod kuće se mora regulirati posebnom vrstom ugovora o radu gdje se, primjerice, definiraju radno vrijeme, oprema za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati, dok bi za uporabu vlastite opreme radnika trebao platiti troškove u vezi s time. Također, trebao bi nadoknaditi i druge troškove radniku vezane uz obavljanje poslova, a plaća ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama tog poslodavca.

Poslodavci pritom naglašavaju da su tijekom pandemije Covida-19 preporuke Stožera bile da se radi od kuće, ali je istovremeno bilo teško provesti baš sve mjere potrebne da se to zakonski ostvari.

Što bi trebao novi donijeti model, koji ne bi trebao poslužiti samo u uvjetima pandemije, nego i generalno, uvažavajući da tehnologija omogućava fleksibilnije načine rada? Što se poslodavaca tiče, jedna od stvari je definiranje tzv. rada na daljinu i promjena procedura vezanih uz zaštitu na radu, troškove rada, mjerenje radnog učinka, radno vrijeme itd. Što se tiče plaćanja dodatnih troškova radnicima, očekuju da naknada za sve troškove koji nastanu uporabom vlastite opreme radnika i drugih njegovih troškova vezanih uz obavljanje poslova bude neoporeziva. Trenutno je ona (ako se plaća) praktički dio bruto plaće (plaća u naravi).

Krešimir Sever tvrdi da nema nikakvog razloga da se ZOR mijenja zbog rada na izdvojenom mjestu ili na daljinu jer je to predviđeno člankom 17, a ostalo bi kroz GSV trebalo dogovoriti s poslodavcima i Vladom te potpisati nacionalni kolektivni ugovor koji bi obvezao sve i automatski se primijenio u cijeloj zemlji. Napominje da je za vrijeme pandemije dio radnika bio poslan na rad od kuće iako za to nije imao uvjete, primjerice zbog života u premalom stanu s neadekvatnom opremom, a dio ih je radio daleko više od propisanog radnog vremena. “Osim radnog vremena, za rad na izdvojenom mjestu treba definirati i minimalne radne uvjete. Treba definirati i sufinanciranje povećanih troškova za rad od doma, što podrazumijeva trošak interneta, struje, grijanja, vode. Oko svega toga treba postići dogovor, a država u ranijim razgovorima nije htjela da to poslodavcima ulazi u priznate troškove”, kaže Sever.

Iz Hrvatske udruge poslodavaca ne upuštaju se u analizu uvjeta u kojima se radilo za vrijeme pandemije, nego naglašavaju da je problem što ZOR zapravo ne poznaje institut rada na daljinu, odnosno ne poznaje ga u punom smislu tih riječi. “Institut rada na izdvojenom mjestu rada ne ide u korak s današnjim tehnologijama i mogućnostima. Koronakriza je samo dodatno naglasila potrebu prilagodbe radnopravnog zakonodavnog okvira”, kažu. U tvrtkama su, kažu, uobičajene situacije u kojima radnik od poslodavca traži fleksibilnost u radu kako bi bolje posložio svoje privatne (obiteljske) i poslovne obveze.

“Poslodavcu je u interesu izaći radniku u susret jer osim što na taj način zadržava stručne radnike, stvara i motivirajuću atmosferu. HUP u cilju omogućavanja povremenog izbora mjesta rada od strane radnika predlaže uvođenje novog instituta u Zakon o radu koji bi prepoznao rad na daljinu i u skladu s tim prilagodio važeće procedure vezane uz zaštitu na radu, troškove rada, mjerenje radnog učinka, radno vrijeme i sve ostalo što je potrebno urediti u bilo kojem obliku rada”, poručili su iz HUP-a,

Martina Šimić Baranović, regionalna direktorica Signifyja (bivši Philips) u Zagrebu, kaže da su oni za vrijeme pandemije pravno regulirali ugovore o radu da ljudi bez problema mogu raditi od doma, ali dodaje da je to u nekim zemljama, poput primjerice Nizozemske, gdje je sjedište Philipsa, i inače normalna stvar jer je tamo zakonska regulativa daleko fleksibilnija.

“Signify je nizozemska tvrtka pa sam često imala prilike boraviti i raditi s kolegama u Eindhovenu i Amsterdamu. Za njih je mjesto rada, pa čak i radno vrijeme, manje važno u obavljanju posla, mjeri se isključivo učinak rada. Tako kolege često žive u udaljenim gradovima i selima, pa iskorištavaju vrijeme putovanja vlakom za rad koji je jednako uvažen kao i rad iz ureda ili rad od kuće. Također je učestalo da zaposlenici odabiru raditi samo četiri dana u tjednu, a imamo i slučajeve ‘job sharinga’, gdje dvoje zaposlenika dijeli jedno radno mjesto, pa svatko od njih radi tri dana”, objašnjava.

Možemo li očekivati korak u tom smjeru i u Hrvatskoj te pod kakvim uvjetima? Pregovori socijalnih partnera će sigurno biti usijani. Izvršni direktor udruge Glas poduzetnika Dražen Oreščanin smatra da jedan članak ZOR-a nije pisan tako da pokrije dugoročno funkcioniranje cijelih tvrtki od kuće. Treba ga osuvremeniti, kaže Oreščanin za Jutarnji list.