Svjetska banka: Broj ekstremno siromašnih na svijetu mogao bi porasti za 150 milijuna

„Prvi puta sam bila u bolnici kad mi je kćerka imala sedam mjeseci. Tada su rekli da boluje od rahitisa", kaže zabrinuto Joselina.

Kod ove bolesti se kosti djeteta ne razvijaju kako treba. Noge rasu zakrivljene i dijete nikada ne nauči hodati kako treba. Joseline i zna zašto je njezina kći dobila tu bolest.

„Mi joj nismo imali dati dovoljno za jelo. Zato joj je sada prepisana prehrana na bazi maslaca od kikirikija", kaže Joseline.

Njoj je vidno neugodno kada priča o svojim problemima. Ali nije jedina. Liječnik Felix Ndongai govori kako je mnogo majki koje mu dolaze očajno jer zbog gubitka posla nemaju čime prehraniti djecu.

„Majka koja je upravo bila ovdje mi priča kako je zbog pandemije koronavirusa izgubila posao peračice rublja. Sada sjedi kod kuće i nema novaca za kupiti jelo", priča liječnik.

U Keniji je više od dvije trećine stanovništva zaposleno u tzv. neformalnom sektoru. To znači da nemaju stalno radno mjesto nego rade od prilike do prilike. No većina poslova je zbog mjera zatvaranje nestala. Gotovo nitko nema financijske zalihe. Kenije spada među gospodarski stabilnije zemlje na afričkom kontinentu. Drugdje je situacija još gora.

Svjetska banka prognozira da bi ove godine broj ekstremno siromašnih na svijetu mogao porasti za 150 milijuna od čega je preko polovica djece.

U klinici na rubu Nairobija liječnik Ndongai u normalnim uvjetima mjesečno kod dvadesetak male djece dijagnosticira pothranjenost. Sada je ta brojka mnogo viša.

„Gledajte, u rujnu smo imali već 49 slučajeva kronične pothranjenosti", kaže ovaj pedijatar.

Ni u ostalim bolnicama u Nairobiju situacija nije drugačija. Službenih podataka nema. Predsjednik Kenije Uhuru Kenyatta je nedavno samo izjavio kako je „gospodarski razvoj podbacio". Umjesto rasta od 6 posto zabilježena je recesija.

Trezvene brojke koje međutim za mnoge stanovnike Kenije znači glad. Čak i oni koji su se nekad mogli svrstavati u srednji stalež imaju problema obitelji osigurati tri obroka dnevno. Kod većine siromašnih obitelji na jelovniku ne stoji ništa drugo osim nezašećerenog čaja i kaše od kukuruza.

„Mnogima smo prisiljeni na recept izdavati posebno mlijeko obogaćeno bjelančevinama", kaže liječnik Ndongai.

Specijalnu hranu sada prima i kći Joseline Tungane. Jednogodišnja djevojčica se u međuvremenu oporavila i gotovo dosegla kilažu normalnu za djecu njezinog uzrasta. Liječnik se nada da će se uz nastavak terapije prehranom oporaviti od štete koja je nastala u mjesecima loše prehrane.