Promatrajući prema komponentama, krajem svibnja bruto inozemni dug sektora opće države s udjelom od 15,6% u ukupnom ino dugu iznosio 13,3 mlrd. eura (+374 mil. eura u odnosu na kraj 2019.).
Bruto inozemni dug ostalih domaćih sektora koji se odnosi na dugove svih financijskih institucija osim monetarnih financijskih institucija, privatnih i javnih nefinancijskih društava, neprofitnih institucija koje služe kućanstvima te kućanstava, uključujući poslodavce i samozaposlene u svibnju je u odnosu na travanj blago smanjen (-0,9%), dok je i u odnosu na kraj 2019. i dalje na nižim razinama. S udjelom u ukupnom bruto inozemnom dugu od 40% bruto inozemni dug ostalih domaćih sektora bio je krajem svibnja na razini od 16 mlrd. eura (-652,5 mil. eura u odnosu na kraj 2019.). Bruto inozemni dug financijskog sektora tj. domaćih banaka koji je krajem svibnja iznosio 3,76 mlrd. eura spustio se u odnosu na kraj 2019. za 175,7 mil. eura. Pri tome je udio bruto inozemnog duga financijskog sektora u ukupnom bruto inozemnom dugu zadržan na 9,4%.
U ovoj godini uz negativan saldo na tekućem računu bilance plaćanja očekujemo i porast bruto inozemnog duga u nominalnom i relativnom izrazu. Pri tome ne isključujemo mogućnost smanjenja obveza privatnih nefinancijskih poduzeća po kratkoročnim trgovinskim kreditima zbog snažnog pada robnog uvoza.
S druge strane, visoke potrebe države za financiranjem djelomično će se namaknuti inozemnim zaduživanjem pa se, nakon dvije godine smanjenja, u ovoj godini očekuje rast inozemnih obveza države, posebno po dugoročnim vrijednosnim papirima. Već u lipnju ove godine izdano je 2 mlrd. eura euroobveznica. Uz to, snažan pad gospodarske aktivnosti utjecat će na porast udjela bruto inozemnog duga u bruto domaćem proizvodu koji bi mogao biti na razini oko 85%.
S druge strane, nastavak ekspanzivnih monetarnih politika vodećih središnjih banaka kroz niske će kamatne stope djelomično ublažiti rast troškova inozemnog zaduživanja i tako djelovati u pozitivnom smjeru.
