GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Zašto je propao projekt Komunističke partije Jugoslavije?

Zašto je propao projekt Komunističke partije Jugoslavije?
KPJ
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 23.04.2019 / 09:48
Autor: Dušan Bogdanović, Deutsche Welle
KOMENTAR - Prije točno sto godina, točnije, na kongresu održanom u Beogradu od 20. do 23. travnja 1919. godine, predstavnici socijaldemokratskih stranaka i organizacija iz Srbije (Srpska socijaldemokratska stranka), BiH  (Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine), Hrvatske (Socijaldemokratska partija Dalmacije i deo članstva Socijaldemokratske stranke Hrvatske) i Slovenije su odlučili da osnuju Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (komunista) /SRPJ(k)/, kasnije preimenovanu u Komunistička partija, odnosno Savez komunista Jugoslavije.

Tako je, svega nekoliko mjeseci od ustanovljenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (prosinac 1918.) jugoslavenska ideja dobila i stranačko-političku fizionomiju – doduše, obojenu u crveno.

Bio je to početak burne povijesti organizacije koja je doživjela i, dakako, odlučujuće utjecala na olimpijske visine borbe za pravednost, slobodu, jednakost, međunarodno razumijevanje i suradnju, ali i katastrofalne strmoglave u kaljugu rata, bratoubilaštva, nepravde, neslobode i ideološke isključivosti.

Odmah nakon osnivanja, na općinskim izborima u ožujku i kolovozu 1920. SRPJ(k) je osvojila vlast u Beogradu, Zagrebu, Skopju, Nišu, Osijeku itd., a na izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevine SHS dobila 59 od ukupno 419 mandata i postala treća stranka po jačini. Nakon zabrane njenog djelovanja (1921.), Partiju su razdirale unutrašnje frakcijske borbe, režimska represija i vanjski pritisci dobro poznati svakome tko se bavi političkom poviješću.

Ti usponi i padovi pratili su KPJ tijekom čitave njene povijesti i, na kraju, doveli do neslavnog kraja natopljenog krvlju. Ratovi vođeni na teritoriji bivše SFRJ devedesetih godina, pljačkaški i ekspanzionistički  do srži, direktna su posljedica nesposobnosti komunističkih vlastodržaca da se izdignu iznad uskih lokalnih interesa i zemlju povedu u stoljećima očekivano pridruživanje obitelji slobodnih i demokratskih naroda i država.

Osvojivši vlast u nečemu što mnogi nepristrani promatrač smatra autentičnim spojem oslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, jugoslavenski komunisti su poslije 1945., a naročito nakon raskida sa Staljinom 1948. godine, otpočeli opsežan modernizacijski i emancipatorski poduhvat koji je od zaostale, ratovima razorene i iznemogle zemlje napravio relativno razvijenu državu koja je u međunarodnim okvirima uživala svojoj veličini nesrazmjeran ugled i poštovanje. Neporeciva je, naime, činjenica da su jugoslavenski komunisti predstavljali jedinu snagu koja je porazila dva najveća zla dvadesetog stoljeća: i Hitlera i Staljina.

Korijeni propasti jugoslavenske ideje su duboki. Za potrebe ovakvog teksta dovoljno je navesti nekoliko, po meni, najvažnijih:

- društva na prostoru nekadašnje Jugoslavije do današnjeg dana nisu osjetila blagodati europskog prosvjetiteljstva i racionalizma, što je rezultiralo bolnim odsustvom demokratskih tradicija;
- nezrele elite, ili, bolje rečeno, „elite",  koje su manipulirale etničkim razlikama i potencijalnim sukobima umjesto da se posvete izgradnji demokratskih institucija i poštivanju pravila svojstvenih uređenim državama;
- dominacija kolektivističkog (država, nacija, Partija, radnička klasa) nad slobodom emancipiranog pojedinca;
- manje ili više svjesna zamjena teza, u kojoj su relativne slobode (putovanje, radničko samoupravljanje) smatrane demokracijom, u čemu su prednjačile intelektualne elite što, uostalom, nije bilo teško u usporedbi s drugim zemljama s komunistima na vlasti;
- neefikasne i partijskom diktatu podređene institucije koje bi dovele do funkcionalne demokracije, vladavine prava, slobodnih medija i neovisnog sudstva. Takozvana „partijska država" (partitokracija) koju su „patentirali" jugoslavenski komunisti i danas je bolest od koje boluju bezmalo sve nekadašnje republike

Zbog svega toga nije bilo teško napraviti sustav u kojem je vlast centralizirana i, u ličnosti Tita, otjelotvorena u jednom pojedincu. Uvjeren u vlastitu nepogrešivost, Tito nije trpio prigovore, pogotovo ne kritiku i okružio se intelektualno, politički i moralno inferiornim poslušnicima koji su čekali njegov odlazak da bi od sebe načinili šerife u svojim etnički omeđenim feudima.

Kritika i otpora je bilo i za Titove vladavine. Podsjetimo se Milovana Đilasa i njegovog pokušaja da „Novom klasom" i disidentskim djelovanjem ukaže da u jugoslavenskom socijalizmu ne postoje samo „objektivne okolnosti" nego i „subjektivne slabosti“. Đilasov slučaj je samo jedan primjer korištenja aparata represije kako bi se onemogućio svatko tko bi ukazao na demokratsku insuficijenciju i za nju optužio vladajući režim.

Otpora je bilo i na drugoj strani: sukob sa Staljinom je doveo i do neviđenog vala represije nad neistomišljenicima. Donekle razumljiva i opravdana obrana države od prijetećeg sovjetskog napada pretvorila se u monstruozan zločinački sustav koncentracijskih logora kao što je bio notorni Goli otok.

Ovdje treba spomenuti i progon kritičkih intelektualaca okupljenih oko časopisa „Praxis“, koji su direktnim nalogom partijske vrhuške 1975. otpušteni sa Sveučilšta u Beogradu. Neki od njih, treba i to reći, kasnije su postali fanatični sljedbenici zločinačke klike Slobodana Miloševića i ideolozi histerične velikosrpske politike. 

Burna povijest KPJ/SKJ je možda najbolja potvrda teze da se u slučaju Jugoslavije kao zajednice srodnih naroda i slične prošlosti radilo o epohalnom „projektu“ koji je – naročito u posljednjim godinama njenog postojanja „povjeren" pohlepnim, nezrelim, nesposobnim i vlastoljubivim „elitama" – ili, točnije, uzurpiran od njih, u nedostatku demokratskih mehanizama. Sve to je vodilo direktno u krvavi pir devedesetih godina prošlog stoljeća, čiji su inspiratori, kreatori i kolovođe u mnogima od novonastalih državica i danas na vrhu piramide odlučivanja.

https://www.dw.com/hr/100-godina-komunisti%C4%8Dke-partije-jugoslavije-za%C5%A1to-je-prijekt-propao/a-48432594

Tagovi: Komunistička partija Jugoslavije, Jugoslavija, Josip Broz Tito, Slobodan Milošević, Milovan Đilas, Goli otok, Adolf Hitler, Praxis
PROČITAJ I OVO
Do 16:30 izašlo 34,04 posto birača, manje nego prije četiri godine
IZLAZNOST
Do 16:30 izašlo 34,04 posto birača, manje nego prije četiri godine
ZAGREB - Državno izborno povjerenstvo objavilo je nove podatke o izlaznosti. Do 16:30 sati na birališta je izašlo 34,04 posto birača.
MVEP objavio nove upute za ulazak u Sloveniju
UPUTE
MVEP objavio nove upute za ulazak u Sloveniju
ZAGREB - Nakon što su jučer brojni građani i turisti ostali u nedoumici zbog toga što je Slovenija Hrvatsku stavila na žutu listu zemalja kad je pitanje o ulascima u zemlju, iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova danas su pojasnili što nova odredba znači.
Na Braču brzo riješen problem nedostatka glasačkih listića
LISTIĆI
Na Braču brzo riješen problem nedostatka glasačkih listića
ZAGREB - Glasnogovornik i član Državnog izbornog povjerenstva (DIP) Slaven Hojski izvijestio je u nedjelju da se na Braču nakratko pojavio problem s nedostatkom glasačkih listića, ali je brzo riješen jer je Izborno povjerenstvo poslalo još listića.
Građani Novog Pazara svojim telima ispisali HELP (VIDEO)
VAPAJ
Građani Novog Pazara svojim telima ispisali HELP (VIDEO)
Građani Novog Pazara svojim telima ispisali HELP (VIDEO)
NOVI PAZAR - Posle protesta održanog danas u Novom Pazaru, građani ovog grada formilali su svojim telima poziv u pomoć koji je, na svom Tviter nalogu, objavio Tree Design Institute.
Srbija: Još pet preminulih od koronavirusa, 302 novozaražene osobe
KORONAVIRUS
Srbija: Još pet preminulih od koronavirusa, 302 novozaražene osobe
BEOGRAD - U poslednja 24 časa u Srbiji je još pet osoba preminulo od koronavirusa, a još 302 su zaražene.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE