U Hrvatsku bi se moglo vratiti 50.000 iseljenika

Ako kriza dulje potraje, broj iseljenih koji će se vraćati samo će rasti jer će kao stranci među prvima gubiti poslove. Demograf Stjepan Šterc ističe da nije izvjesno da će se vraćati u Hrvatsku druga i treća generacija iseljenika jer su se etablirali vani i neće napuštati svoja prebivališta.

- Vraćat će se iseljenici koji su posljednjih godina napustili Hrvatsku jer zbog krize ostaju bez posla i ne mogu plaćati skupe najamnine u EU. Očekivano je da se ljudi u ovoj situaciji vraćaju u sigurnost svog doma. Teško je procijeniti koliko će ih biti, ali ako pretpostavimo da se od ulaska Hrvatske u EU iselilo oko 350 tisuća građana i da će u krizi veliki broj njih ostati bez posla, potencijalno će se u Hrvatsku vratiti do 50-tak tisuća ljudi - smatra Šterc, piše Večernji list.

Dodaje da to ne znači da će se svi vratiti odmah, nego ove godine te u nekoliko sljedećih godina. Broj povratnika, dodaje, ovisit će i o tome kako će Hrvatska reagirati na krizu u gospodarskom smislu i hoće li razviti modele za njihov povratak.

- Ovakve krize pokazuju da je nacionalni koncept države bitan jer se sve strateške odluke država donose unutar granica. Da bismo se razvijali, moramo se oslanjati na svoje ukupno bogatstvo i stanovništvo, ono u zemlji ili izvan nje. Moramo razvijati poticajne modele za povratak iseljenih, ne samo u smislu fizičkog povratka, nego i kad je riječ o investicijama u Hrvatsku. Ako ulažu u Hrvatsku, treba ih osloboditi plaćanja nekih poreza jer se naše gospodarstvo neće moći razvijati uz ovakvu silinu prirodnog pada stanovništva - kaže Šterc.

I u ovoj se krizi, dodaje, pokazuje koliko je nužno uvažavati stručni i znanstveni pristup. I to ne samo sada, a čim se izađe iz krize zanemariti struku, jer se državom ne može upravljati samo politički. Računa li Vlada na povratak iseljenika? Preko glasnogovornika Marka Milića iz Vlade poručuju:

- Vlada RH od početka mandata privržena je jačanju veza domovinske i iseljene Hrvatske. Pozorno pratimo situaciju i jasno je da su svi hrvatski državljani koji se žele vratiti u domovinu dobrodošli te ćemo razmotriti sve opcije kako im možemo pomoći i olakšati povratak u Hrvatsku - kažu iz Vlade, dodajući i da su zbog pandemije COVID-19 osigurali i repatrijaciju hrvatskih državljana iz brojnih zemalja.

Uz pomoć diplomatsko-konzularnih predstavništava tako je do jučer vraćeno oko 1200 naših državljana. Trajan povratak moguć tek kad zatvorim financijske rupe Tomislav Bešter (38) iz Vranovaca kod Slavonskog Broda u Austriji radi nešto više od tri mjeseca. Zaposlen je u austrijskoj tvrtki u kojoj radi kao cjevar, bravar i zavarivač. U Hrvatsku se s još nekoliko radnika vratio 20. ožujka i od tada je u samoizolaciji. Shvativši da se situacija s koronavirusom "zakuhava" i da se granice sve više zatvaraju, odlučio je uhvatiti "posljednji vlak" za povratak kući, kako bi uskrsne blagdane mogao provesti s obitelji.

- Mi smo se prije vraćali preko Mađarske, koja je tada već bila zatvorila granicu. Bojali smo se da će i Slovenci zatvoriti granicu, pa smo požurili dok se još možemo vratiti- kaže Bešter.

U petak 20. ožujka Tomislav i drugi hrvatski radnici došli su na posao i objasnili vlasniku da se zbog novonastale situacije žele odmah vratiti kući. Naime, većina poduzeća u Austriji, osim onih najnužnijih, ionako ne radi. Vlasnik je pokazao razumijevanje za njihov zahtjev. - Trenutačno se vodimo kao da radimo, iako smo doma. S gazdom smo se dogovorili da nam još ovaj mjesec isplati punu plaću, a sljedeći bi nas trebao voditi na pola radnog vremena. Ponovno ćemo se čuti poslije Uskrsa pa ćemo vidjeti što i kako dalje - objašnjava.

Po okončanju krize Tomislav se planira vratiti u Austriju. Oženjen je, ima troje djece i nije sretan što živi odvojeno od obitelji, ali zarada koja ostvaruje u Austriji znatno je veća od one koju je na sličnim poslovima ostvarivao u Hrvatskoj. Navodi kako se plaće radnika metalske struke u Slavonskom Brodu kreću oko četiri-pet tisuća kuna, a krediti i režije su visoki i teško je preživjeti ako samo jedan član obitelji radi.

- Posla ima i u Hrvatskoj, ali za puno manje novca nego u Austriji. Opet, nije isključeno da se jednoga dana trajno vratim u Hrvatsku i pokrenem neki svoj biznis, ali o tome ću moći razmišljati tek za nekoliko godina kad zatvorim financijske rupe - zaključio je Bešter. Htjela bih se vratiti u London, no u Hrvatskoj sam sigurnija Karlovčanka Anamarija Podrebarac (29), nakon tri godine života u Londonu, prije dva tjedna vratila se u rodni Karlovac. Uskoro joj ističe 14-dnevna samoizolacija u kojoj je morala biti nakon dolaska u Hrvatsku.

Nakon što je diplomirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Anamarija je završila dvogodišnju specijalizaciju na Umjetničkoj akademiji Central Saint Martins u Londonu, smjer umjetnička fotografija i filozofija. Zaposlila se kao asistent-predavač na londonskoj Umjetničkoj akademiji, te u jednoj privatnoj firmi gdje je radila na prikupljanju i obradi podataka. No, kao i mnogi drugi, ostala je bez posla. Akademija je zatvorena, predavanja se održavaju online, pa tako radi i ona, ali studenti se, kaže, ne uključuju.

- Otišla sam zapravo razočarana, jer Engleska nije na vrijeme i ozbiljno shvatila problem koji donosi ova epidemija. Još sam u Londonu gledala kako Hrvatska reagira na vrijeme s odličnim mjerama, dok je u V. Britaniji potpuno druga priča. Osim toga, otišla sam i zato što sam znala da, kako po njihovim mjerilima nisam dovoljno razrađivala prošlu godinu, neću imati pravo na beneficije, a ne bih imala ni prioritet u liječenju u tamošnjim bolnicama ako se razbolim. U Hrvatskoj sam sigurna da ću biti zbrinuta, da neću ostati prepuštena sama sebi u toj situaciji. Uostalom, ovdje su mi i roditelji. Tamo se sada vidi da su, bez obzira na svu demokraciju i ljudska prava kojima se hvale, klasne razlike njima bitne. Osim toga, bez primanja ne bih mogla plaćati režije u stanu koji dijelim s još dvoje prijatelja. Jako puno ljudi koje poznajem otišlo je iz Londona u svoje zemlje, u Hrvatsku, Njemačku..., jer strahuju za svoje zdravlje - priča nam Anamarija.

Kaže da je nedavno od svog fakulteta dobila ponudu za doktorat. To je odlična stvar, ostvarenje mojih snova; da se obrazujem i radim ono što volim, ali nisam sigurna kako će to sve završiti. Iako bih to htjela, ne znam hoću li se vratiti u London - dodaje Anamarija.