Treba li nositi maske?

U Hrvatskoj je Nacionalni stožer civilne zaštite donio odluku prema kojoj je nošenje maski, bilo medicinskih ili onih pamučnih, obvezno u javnom prijevozu. Istarski stožer donio je takvu mjeru i za trgovačke centre, a postoji mogućnost da, u slučaju daljnje eskalacije, ona bude proširena na sve zatvorene javne prostore.

Dio građana vjeruje u tezu da noseći maske ponovo udišemo ugljikov dioksid koji izdišemo i da to može izazvati hipoksiju, odnosno nedostatak kisika u organizmu. Tako izazvana hipoksija ili trovanje ugljikovim dioksidom (hiperkapnija) može izazvati vrtoglavicu, konfuziju, glavobolju, teškoće s disanjem, nesvjesticu i druge simptome, tvrdi se u raznim viralnim objavama na društvenim mrežama.

Za širenje ovakvih teorija posebno je zaslužan viralni "dokumentarni" film Plandemic, koji promovira teoriju zavjere da je covid-19 velika prevara, a u kojem se, među ostalim, tvrdi da nošenjem maski "doslovno aktivirate vlastiti virus", što god to značilo. Facebook je uklonio ovaj film zbog promicanja dezinformacija.

Međutim, takve su pseudomedicinske tvrdnje provjerile i opovrgnule specijalizirane stranice za provjeru činjenica (factchecking) Snopes i PolitiFact. Eksperti i istraživanja provedena na tu temu sugeriraju da su takvi simptomi malo vjerojatni kod velike većine ljudi. piše Snopes.

Iako su na samom početku pandemije iz Svjetske zdravstvene organizacije preporučivali da oni koji nisu zaraženi ne nose maske, početkom lipnja iz WHO-a su ažurirali preporuke i poručili da vlade trebaju potaknuti stanovništvo da nosi maske na javnim mjestima gdje postoji rizik transmisije koronavirusa.

U novim smjernicama, čiju su izradu potaknuli rezultati studija provedenih u posljednjih nekoliko tjedana, WHO naglašava da su maske samo jedan u nizu alata koji mogu smanjiti rizik transmisije, ali ne bi trebale pružiti lažan osjećaj sigurnosti.

- Savjetujemo vlade da potaknu stanovnike da nose maske. Točnije, neka nose masku od tkanine, to jest, nemedicinsku masku, rekla je za Reuters u intervjuu Maria Van Kerkhove, tehnička voditeljica WHO-a za koronavirus.

- Imamo sada rezultate istraživanja, dodala je.

- Sada imamo dokaze da ako se maske postave ispravno - mogu biti barijera potencijalno zaraznim kapljicama, navodi Kerkhove.

Dok su neke države i dio američkih saveznih država preporučile ili nametnule nošenje maski u javnosti, WHO je prethodno govorio da nema dovoljno dokaza o (ne)učinkovitosti maski. Preporučivali su da maske nose bolesni i oni koji za njih brinu.

- Ostaje na snazi preporuka da zdravstveni radnici, koji su u kontaktu s osobama koje imaju koronavirus ili se sumnja da ga imaju, nose maske, rekla je Van Kerkhove.

- Međutim, ta je preporuka proširena te se savjetuje da svi radnici, koji su u kontaktu s bilo kojim pacijentom ili štićenicima staračkih domova, cijelo vrijeme nose masku, kazala je.

U nekim dijelovima Azije sada svi nose masku prema zadanim postavkama - smatra se da je tako sigurnije i pažljivije. U kontinentalnoj Kini, Hong Kongu, Japanu, Tajlandu i Tajvanu, raširena je pretpostavka da bi svako mogao biti nosilac virusa, čak i zdravi ljudi. Dakle, u duhu solidarnosti trebate zaštititi druge od sebe.

Neke od ovih vlada traže od svih da nose masku, a u nekim dijelovima Kine mogli biste čak biti uhapšeni i kažnjeni zbog toga što ih niste nosili.

U Indoneziji i na Filipinima, gdje postoje sumnje da postoji mnogo neprijavljenih slučajeva, većina ljudi u većim gradovima počela je nositi maske kako bi se zaštitila od drugih.

Za mnoge od ovih zemalja nošenje maski bila je kulturološka norma i prije pojave korona virusa. Čak su postale i dio modnog izričaja – u jednom su trenutku Hello Kitty maske za lice bile pravi hit na uličnim tržnicama Hong Konga.

U Istočnoj Aziji mnogi su navikli nositi maske kad su bolesni ili kad je sezona peludne groznice jer se smatra nepristojnim otvoreno kihati ili kašljati. Izbijanje virusa SARS iz 2003. godine, koje je zahvatilo nekoliko zemalja regije, također je pokazalo važnost nošenja maski. Ključna razlika između ovih društava i zapadnih je ta što su i oni ranije imali zaraze - a sjećanja su još svježa i bolna, piše BBC.

Američki Time piše da bi ova sjećanja mogla objasniti zastupljenost maski, posebno u Hong Kongu. Nijedno mjesto na svijetu nije pogođeno kao ovo, gdje je oko 300 ljudi umrlo od virusa SARS prije 17 godina.

“Najviše je šok od SARS-a oblikovao lokalno mišljenje“, kazala je Ria Sinha, istražiteljica na Univerzitetu u Hong Kongu, za Time.

„Iako mlađe generacije ne pamte SARS, njihovi roditelji i djedovi i bake iskusili su taj strah i nesigurnost nove zarazne bolesti, i taj gubitak normalne svakodnevice“, objasnila je.

Međutim, u Jugoistočnoj Aziji, posebno u gusto naseljenim gradovima, mnogi nose maske na ulicama samo zbog zagađenja.

S druge strane, nakon pandemije korona virusa, vlada u Singapuru pozvala je javnost da ne nosi maske kako bi osigurale adekvatne zalihe zdravstvenim radnicima te većina ljudi hoda okolo bez njih. Postoji veliko povjerenje javnosti u vladu, pa će ljudi vjerovatno poslušati takve savjete.

Za mnoge na Zapadu, piše Time, maska može privući neželjenu pažnju ili čak učiniti da ljudi budu stigmatizirani.

Neki pak tvrde da bi sveprisutna maska, kao vrlo vizualni podsjetnik na opasnosti od virusa, zapravo mogla djelovati kao "pomaganje u ponašanju" vama i drugima za sveukupnu bolju osobnu higijenu, piše BBC.

"Staviti masku svaki dan prije nego što izađete je poput rituala, poput stavljanja uniforme, a u ritualnom ponašanju smatrate da morate živjeti prema onome što uniforma predstavlja, a to je više higijensko ponašanje poput dodirivanja lica ili izbjegavanje prenapučenih mjesta i socijalnog distanciranja", rekao je Donald Low, profesor ekonomije ponašanja na Sveučilištu za znanost i tehnologiju u Hong Kongu.

Osim ovoga, tu je i bojazan da će ljudi možda više puta koristiti maske – što je nehigijenski – koristiti maske koje se prodaju na crnom tržištu, ili nositi ručno rađene maske, koje bi mogle biti lošije kvalitete ili čak beskorisne.