Sve više ljudi traži pomoć psihijatra: Živimo u nenormalnim vremenima

A na sve to pogodilo nas je nekoliko potresa, štoviše mjesecima tlo podrhtava intenzivno kao nikad do sada.

Potpuno je razumljivo stoga što velikom broju ljudi treba psihijatrijska pomoć pa psihijatrijske klinike bilježe povećan priljev pacijenata. U Kliniku za psihijatriju Vrapče 20% više pacijenata nego ranije dolazi zbog anksioznih poremećaja i depresije te poremećaja spavanja, a u dnevnim bolnicama povećan je broj pacijenata s ovisnostima i 30%.

– Nema velike liste čekanja jer to su stanja koja moramo odmah rješavati, bez čekanja, a kako imamo 60 psihijatara i velik broj programa, pacijentima ponudimo da se uključe u neki od njih – kaže Večernjem listu prof. Petrana Brečić, ravnateljica Vrapča.

Anksioznost se najčešće manifestira kroz poremećaj spavanja, psihički umor, dekoncentriranost, slabije pamćenje, smetenost, razdražljivost, zatim tjelesnim simptomima bez uzroka kao što su glavobolja, bolovi u želucu, javljaju se i kostobolja i mišićni bolovi te je posao nemoguće obaviti jednako kao ranije, već je potrebno uložiti znatan dodatni napor. Jedan od najčešćih simptoma je “burnout” ili sagorijevanje, koje, unatoč raširenom poimanju, nije vezano isključivo za radno mjesto i posao, već je to psihička forma primjenjiva za svaku situaciju koja na duge staze izaziva frustraciju.

– Nitko nije trajno izdržljiv i, ako frustrirajuća situacija dugotraje, svatko će se iscrpiti, netko prije, netko poslije. Nema dovoljno jakih, nitko neće zauvijek biti dobro i nikad se ne umoriti, samo je pitanje vremena. Stresori se umnažaju, bez obzira na to imamo li simptome ili ne – ističe prof. Brečić.

Potres i pandemija zahtijevaju stalno prilagođavanje psihičkog aparata, stresovi se perpetuiraju pa se tegobe množe i iscrpljuju. Ljudi se nerijetko jave psihijatru zbog potresa, a onda naprosto isplivaju nataložene frustracije. Npr. mnogi ljudi posljednjih mjeseci kažu da osjete potres kad ga zapravo i nema.

– To nije čudno, stalno anticipirate potres u vidu tjeskobe i straha i stalno ste u pripravnosti odnosno psihički aparat drži se u istoj situaciji kao da se potres događa, dovoljno je da se čuje neki zvuk. Strah ima korelate u tijelu pa ste stalno preplavljeni hormonom stresa – kaže psihijatrica.

Dijelom i zbog povećanog područja s kojeg primaju pacijente, u Psihijatrijskoj klinici Sveti Ivan u Jankomiru procjenjuju da je priljev pacijenata čak 30% do 40% veći.

– To su ozbiljna stanja, najčešće anksiozni poremećaji, panični napadaji, razne fobije, PTSP, anksiozno-depresivni poremećaji i depresije, za razliku od situacije prije godinu dana kada su to bile većinom akutne reakcije na stres. Za usporedbu, tada je to bilo na razini grlobolje, a sada gnojne angine – slikovit je doc. Vladimir Grošić, zamjenik ravnatelja Klinike.

Prethodno zdravim osobama mehanizmi adaptacije i kompenzacije više nisu bili dovoljni, a ima osoba kojima su stresori bili triger koji je aktivirao stanje koje bi se aktiviralo i pod nekim drugim stresorima, objašnjava, pa su razvili psihoze. Pobolijevaju i starije osobe koje je izolacija štitila od COVID-a, ali s druge strane ubrzala propadanje kognitivnog funkcioniranja te demenciju ili pseudodemenciju. Ugroženi stariji ljudi Stručnjaci očekuju velik broj poremećaja kod starijih osoba, ali i kod mlađih.

– Izuzetno zabrinjava kako će se ova situacija odraziti na mentalno zdravlje djece i mladih. Imam jako puno adolescenata u ambulanti. Kod njih se vidi da su napetiji, teže se nose sa stresom, teže funkcioniraju zbog načina života posljednjih godinu dana, koji im je dodatno otežao ionako osjetljiv period puberteta. Vidljivo je kako mladi gube motivaciju, počinje im patiti školski uspjeh, padaju ambicije, sve to nosi dugoročnu štetu – kaže dr. Ivana Kekin s Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb.

Prave razmjere psihičke traume znat ćemo tek naknadno, ističe, jer se ljudi jedno vrijeme nastoje nositi s problemom pa tek kasnije traže pomoć. Velike poremećaje kod djece svih dobi vide stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece i mladih. Djeca u produljenom stresu razvila su među ostalim noćne more, separacijske tjeskobe i regresivna ponašanja – boje se odlaska od kuće u vrtić ili školu, ponovno mokre u gaće ili ne žele zaspati bez roditelja.