Beroš je prije nekoliko dana rekao je za dijete prihvatljivije da bude u domu, ako je tamo okruženje zdravo, nego da ga udomi istospolni par.
Ministrova je izjava ponovno potaknula rasprave jer udomljavanje djece u obitelji gej parova političko je pitanje kojim se legitimiraju svjetonazorski stavovi, a pritom grubo zanemaruje sama bit: dobrobit djece i dječja ljudska prava. To potkrepljuje i činjenica da su iz zakonske kategorije obiteljskih zajednica koje mogu udomljavati djecu izostavljeni životni partneri i neformalni životni partneri, kategorije koje u Hrvatskoj zakonski postoje. Zbog toga je i Ustavni sud ustvrdio da Zakon o udomiteljstvu proizvodi diskriminatorne učinke te da ga se ne smije tumačiti tako da se istospolnim parovima uskraćuje mogućnost udomljavanja djece, piše Večernji list.
– Trenutačno 20-ak djece u našem domu treba udomiteljske obitelji. Od slučaja Pag taj je broj rastao. U materijalnom i stručnom pogledu mi smo vrlo kvalitetni, ali ne možemo nadomjestiti emocionalnu sigurnost, privrženost i osjećaj pripadanja koji postoje u obitelji, jasno ako u obitelji nema nekog oblika nasilja. Spolna orijentacija udomitelja ne bi tu trebala imati nikakvu ulogu – kaže dr. Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb. Podsjeća da udomljavanje nije posvojenje, već je udomljeno dijete stalno pod nadzorom stručnjaka iz centara socijalne skrbi.
– Čim bi se vidjelo da nešto u udomiteljskoj obitelji negativno utječe na dijete, udomiteljstvo bi se prekinulo – kaže dr. Kelava i objašnjava da se uvijek traže najpogodniji udomitelji shodno djetetovu karakteru pa tako, npr., za dijete s teškoćama u razvoju oni koji će se njime puno baviti kako bi ono doseglo vlastite potencijale. Kvalitetnih je udomitelja premalo pa je važno da se registar udomitelja proširi kako bi izbor bio što veći. Zato je svaki udomitelj važan.
Institucija može imati i negativne reperkusije na razvoj djeteta u vidu stigme za dijete koje odrasta u njoj, ukazuje prof. Nino Žganec s Katedre socijalnog rada zagrebačkog Pravnog fakulteta.
– Najveći broj relevantnih svjetskih istraživanja pokazuje da ne postoji bitna razlika u kvaliteti skrbi za dijete bilo da ono odrasta u heteroseksualnoj ili istospolnoj zajednici. Odgojni stilovi, pripremljenost osoba koje odgajaju dijete, njihove vrijednosti i mogućnosti da djetetu pružaju sigurnost, kvalitetnu izobrazbu i njegu daleko su važnije od činjenice je li netko u heterospolnoj ili istospolnoj zajednici – ističe prof. Žganec i dodaje: – Upravo stavovi usmjereni protiv istospolnih zajednica mogu negativno utjecati na percepciju djece koja odrastaju u njima, a s time se treba boriti činjenicama i zagovaranjem prava rodnih i seksualnih manjima na ravnopravnost i uživanje svih dosegnutih ljudskih i građanskih prava.
Struka ovdje nema dvojbe. U otvorenom pismu 200 znanstvenika još je 2017. poručilo da kvaliteta i učinkovitost roditeljstva nije povezana sa seksualnom orijentacijom roditelja, a taj stav dijeli i Komora socijalnih radnika. Argument da su djeca udomljena kod istospolnih partnera dvostruko stigmatizirana zapravo je opasan jer podržava nasilje i agresiju koje pojedinci iskazuju prema različitostima, rekla nam je tada psihologinja prof. Željka Kamenov.
