Što je zapravo dogovoreno na UN-ovoj konferenciji o klimi?

Konačnim dogovorom koji je usvojilo gotovo 200 zemalja implementirat će se članak 6. Pariškog sporazuma iz 2015., koji omogućuje zemljama da dijelom ispune svoje klimatske ciljeve otkupom "ugljičnih kredita", odnosno smanjenih emisija drugih zemalja.

Tvrtke, kao i zemlje s velikim područjima pod šumama, u Glasgowu su se zalagale za snažan dogovor o tržištima ugljika, u nadi da će tako legitimizirati i brzo rastuća globalna dobrovoljna tržišta "ugljičnih kredita", odnosno kvota za emisije stakleničkih plinova.

Dogovor je "pobjeda Brazila" koji se se sprema postati "veliki izvoznik" ugljičnih kredita, objavilo je brazilsko ministarstvo okoliša na društvenim mrežama.

Brazil je dom najvećeg dijela amazonskih šuma i ima ogroman potencijal za izgradnju vjetroelektrana i solarnih elektrana.

"To bi trebalo potaknuti ulaganja i razvoj projekata koji bi mogli donijeti značajno smanjenje emisija", rekao je za Reuters glavni brazilski pregovarač Leonardo Cleaver de Athayde.

No, zemlje koje su najosjetljivije na učinke klimatskih promjena izrazile su zabrinutost zbog mogućih zloporaba jer bi, smateaju takvi otkupi emisija ugljika mogli nekima omogućiti da izbjegavaju smanjenje svojih emisija.

"U vezi s člankom 6, morat ćemo ostati na oprezu glede 'greenwashinga'", manipulacija informacijama o djelovanju država ili kompanija na smanjenju svojih emisija, rekla je izaslanica Marshall Islanda za klimu Tina Stege u priopćenju.

Jedna od najspornijih točaka bilo je pitanje može li ugljične kredite sebi pribrajati i zemlja koja ih prodaje i zemlja koja ih kupuje.

Prijedlog Japana riješio je problem i dobio podršku i Brazila i Sjedinjenih Država. Brazilsko inzistiranje na dopuštanju dvostrukog zaračunavanja kredita u prošlosti je potkopavalo sporazum o članku 6.

Prema sporazumu, zemlja koja generira kredit odlučit će hoće li ga odobriti za prodaju drugim zemljama ili će ga uračunati za ostvarenje svojih klimatskih ciljeva.

U slučaju prodaje, zemlja prodavatelj će dodati emisijsku jedinicu svom nacionalnom zbroju emisije ugljika, a zemlja kupac će je odbiti, te bi se tako osiguralo da se smanjenje emisija računa samo jednom između zemalja.