Španjolsko zdravstvo pokleknulo pred koronom

Španjolski glavni grad Madrid sa svojih 6,6 milijuna stanovnika ponovno je postao europsko žarište pandemije. Kirurginja Angela Hernandez zna zašto: "Svuda nedostaje medicinskog osoblja. Samo 22. rujna je u madridske bolnice došlo 3.000 novih pacijenata, od toga 400 na odjele intenzivne njege. Mi smo na izmaku snaga."

U zračnim lukama u Španjolskoj se više ne obavljaju testovi na koronavirus, a u primarnoj zdravstvenoj zaštiti se testiraju samo oni koji imaju simptome. Jednostavno nema dovoljno laboratorija koji bi te testove mogli obraditi. Frustracija građana je velika, pogotovo zato što se Španjolci disciplinirano pridržavaju pravila - uključujući i stalno nošenje maski.

"Možemo shvatiti da u ožujku nitko nije računao s pandemijom, mada je tada već bilo naznaka. Ali da političari od tada ništa nisu naučili, to je jednostavno razočaravajuće", kaže Hernandez, koja je i potpredsjednica sindikata bolničkih liječnika AMYTS. Neumorno ponavlja kako je medicinsko osoblje loše plaćeno u većini od 17 španjolskih autonomnih regija.

Jedan od razloga je i to što Španjolci izdvajaju relativno malo novaca za zdravstvo. Tako samostalni djelatnici, koji sami uplaćuju za zdravstveno osiguranje, moraju mjesečno izdvajati oko 300 eura, a tu je uračunato i mirovinsko osiguranje. U Njemačkoj samo zdravstveno osiguranje zna doseći i do 800 eura mjesečno.

"Španjolsko zdravstvo računa da će brzo otkriti opasne bolesti i liječiti ih. Ali za prevenciju i rehabilitaciju nemamo resursa", kaže Alberto Gimenez, šef zaklade Zdravstvena ekonomija iz Madrida. Osim toga je, posebno u Madridu, sve skoncentrirano na malo prostora. "Puno ljudi živi u malim stanovima jer su stanarine vrlo visoke. Tako se zaraza brzo širi", objašnjava Gimenez.

Zbog preopterećenosti liječnika vrlo je malo direktnih razgovora s pacijentima, zbog čega mnoge bolesti ne mogu biti dijagnosticirane. "A tu je i duga lista čekanja na operativne zahvate." Kolateralne štete pandemije će se osjetiti tek u mjesecima koji dolaze, smatra Gimenez.

Zbog svega toga španjolskim liječnicima i medicinskom osoblju nije dovoljno to što im građani aplaudiraju. "Svi bi morali biti bolje plaćeni, tek onda ćemo i s pandemijom moći bolje izaći na kraj", kaže Angela Hernandez.

U usporedbi sa Španjolskom Njemačka je u velikoj prednosti jer si može priuštiti prekomjerne kapacitete i prilično neučinkovit zdravstveni sustav. Prije pandemije je to bila slabost, ali sada se pokazuje kao prednost.

U Njemačkoj na 100.000 stanovnika ima 34 kreveta za intenzivnu njegu, a u Španjolskoj samo deset. Osim toga su bolnice na sjeveru Europe manje i bolje raspoređene po čitavom teritoriju, dok je u Španjolskoj sve koncentrirano na velike gradove. U provinciji je malo bolničkih kreveta.

Pa ipak je španjolski sustav prije pandemije funkcionirao bolje nego njemački. Španjolska je, nakon Japana, druga zemlja na svijetu po prosječnom životnom vijeku, a Madrid i Barcelona su svjetski centri za medicinska istraživanja. Zemlja raspolaže s više prvoklasnih bolnica - i sve to za relativno malo novaca.

Ali ova pandemija je pokazala da zemlji nedostaje nešto kao što su njemački Zavodi za zdravstvo koji u svim gradovima preuzimaju administrativnu kontrolu kada su u pitanju zarazne bolesti.

Doduše, u Španjolskoj se uznapredovalo kod digitalnog izdavanja recepata ili zakazivanja termina kod liječnika, ali "nemamo sustav kojim bismo mogli utvrditi kako je do neke zaraze došlo i da kontroliramo zaražene osobe", žali se bolničarka Rosa Gomez Honrato. "Podaci zaraženih se uzimaju bez neke logike i stalno se mora telefonirati kako bi se nešto provjerilo", kaže i dodaje: "Mi gubimo mnogo vremena."

Zbog toga se preopterećeno medicinsko osoblje u Madridu odlučilo na štrajk. "Nama je jasno da ovo nije pravi trenutak, ali budući da se od ožujka ništa nije pomaklo naprijed, ne preostaje nam ništa drugo", objašnjava liječnica Angela Hernandez.

U međuvremenu su podnijete i tužbe protiv nekih regionalnih vlada kao i protiv centralne vlade zbog lošeg postupanja u krizi.