“Rekao bih da je neradna nedjelja predizborna finta, ali nije za osudu, vladajući imaju legitimno pravo tako pridobiti simpatije birača”, rekao je Vilim Ribić za N1 i dodao:
“Sindikati imaju jedinstven stav. Ja mislim da ljudi ne bi smjeli raditi nedjeljom, svi oni za koje nije nužno. Bez nekih djelatnosti nije moguće ni nedjeljom, ali gdje je moguće, radni ljudi ne bi smjeli raditi nedjeljom. Ustavni sud misli da je ravnopravnost subjekata na tržištu jedno od najvažnijih načela, no to govori o sustavu vrijednosti koje njeguju najviše institucije, to je liberalna i neoliberalna pozicija, neoliberalni tsunami koji je poharao Hrvatsku. Je li važnije dostojanstvo čovjeka, njegov mir, boravak s obitelji? Mislim da je to važnije od apstraktnog načela i smatram da država ima pravo na intervenciju u tome.”
Na pitanje smatra li je li važnije radnika pošteno platiti i za nedjelju ili ukinuti rad nedjeljom, kaže:
“To odmah potpisujem i to je najbolje rješenje, ali moramo živjeti u realnom svijetu. Ta priča da će poslodavci platiti, a inspekcija provjeravati, to stalno slušamo. Država ne funkcionira, oslabljena je, radne inspekcije ne rade, sudovi ne štite radnike, ljudi nisu zaštićeni, građani nisu zaštićeni na radnom mjestu, to je nedopustivo i to bi Ustavnom sudu trebao biti prioritet da nema neoliberalnog tsunamija u njihovim glavama.”
Smatra da radnički sloj, koji među ostalim obuhvaća trgovce, radi više nego što je plaćen i da se njih mora zaštititi.
Na kritiku da sindikalisti ne rade puno, a puno zarađuju, Ribić odgovara:
“Moj radni tjedan ima od 60 do 70 radnih sati 20 do 30 godina. Od 15. kolovoza nisam imao nijedan slobodan dan, ni Božić ni Uskrs. Vodim dvije organizacije, član sam međunarodnog tijela, pišem publikaciju za članove popodne, navečer, vikednom i praznikom. Ljudi me stalno zovu, puno je problema. Nisam jedini, i drugi sindikalci rade jako puno. Ta predodžba je namjerna da bi se potkopala vjerodostojnost sindikata. Sindikati su najčestitiji dio hrvatskog društva – nema nijednog u zatvoru.”
Na prozivke za dnevnice kaže: “Nemam kompleksa jer za tako nešto ne mogu biti odgovoran. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) donio je odluku za 350 delegata, da za vrijeme pandemije održi sustav i sastanke i da se umjesto dnevnice kao naknada za taj rad daje stimulacija jer to traži neki rad. Mi za to ne primamo plaću, nismo europarlamentarci. Možda je to kriva odluka, ali ja za nju nisam odgovoran. Dnevnica je 200 eura, a kad nije pandemija, dnevnica je 290 eura što uključuje hotelski smještaj.”
