Proces pristupanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji: čaša polupuna ili poluprazna?

Ovaj potez dodatno je zbunio domaću i europsku javnost, ali je ipak imao pozitivne učinke, piše bruxelleski portal 'Europe Right Now'.

Nakon izbora u listopadu 202., nova državna vlada BiH (Vijeće ministara) potvrđena je rekordnom brzinom, 15. siječnja 2023., a unatoč brojnim problemima i napetostima u vladajućoj koaliciji, nova vlada i parlament uspjeli su usvojiti tri zakona koji bili dio reformskog programa zemlje u EU.

Zakoni usvojeni 23. kolovoza, 30. kolovoza i 6. rujna dio su reformske agende EU: zakon o pristupu informacijama u državnim institucijama; zakon o državnom pravobranitelju; kao i zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću. Tijekom sastanaka na najvišem nivou s dužnosnicima EU, donositelji odluka u BiH postigli su dogovor o još nekoliko reformskih zakona, uključujući zakone o elektroničkom potpisu i sprječavanju pranja novca. Neki lokalni dužnosnici i dužnosnici EU-a naglasili su da su ti pomaci – koliko god mali – još uvijek značajni i predstavljaju novi, pozitivan trend.

S novim lokalnim, regionalnim i globalnim političkim i sigurnosnim izazovima, proces pristupanja EU – bez obzira na to koliko se još uvijek činio sporim i beznačajnim – mogao bi vrlo lako biti posljednja kap koja je prelila čašu da BiH (i ostatak balkanske regije) ne upadne u još dublju krizu uključujući moguće novo etničko nasilje ili sukobe.

Podrška EU BiH

Europska unija je najveći pojedinačni pružatelj sredstava i financijske pomoći u Bosni i Hercegovini. Od 1996. godine EU je uložila više od 3,5 milijardi eura u obnovu, reformu javne uprave, vladavinu prava, održivo gospodarstvo, poljoprivredu i druga ključna područja u BiH. Prisutnost EU u BiH temeljila se na nizu financijskih instrumenata, od kojih je najopsežniji Instrument za pretpristupnu pomoć ili IPA:

IPA I (2007.-2013.) osigurala je 610 milijuna eura bespovratnih sredstava za tranzicijsku pomoć i izgradnju institucija u raznim područjima, konkurentnosti malih i srednjih poduzeća, provođenju zakona, pravosuđu, borbi protiv pranja novca, jačanju kapaciteta parlamenata itd.;

IPA II (2014.-2020.) osigurala je 530 milijuna eura za pomoć u provedbi reformi u području demokracije i upravljanja, vladavine prava ili rasta i konkurentnosti i inovacija, okoliša, obrazovanja, zapošljavanja i socijalne politike, migracije itd.;

IPA III (2021. – 2027.) više je strateški program koji se usredotočuje na vladavinu prava i poštovanje temeljnih vrijednosti; jačanje demokratskih institucija i javne uprave; kao i promicanje reformi gospodarskog upravljanja i konkurentnosti. Kroz IPA III, EU osigurava oko 14,2 milijarde eura bespovratnih sredstava za potporu zemljama kandidatima i potencijalnim kandidatima u ključnim političkim, institucionalnim, društvenim i gospodarskim reformama. Sredstva u okviru IPA III raspodjeljuju se na temelju političke relevantnosti i zrelosti predloženih projekata zemlje korisnice. Sredstva dodijeljena BiH u 2021. godini iznose 73 milijuna eura za projekte iz područja energetike, prometa, migracija itd.

BiH je u prosincu 2022. usvojila godišnji akcijski plan u ukupnom iznosu od 45,5 milijuna eura. Projekti se tek trebaju ugovarati. Osim IPA projekata, BiH također ima koristi od zajmova drugih europskih institucija i organizacija poput Europske investicijske banke (EIB) ili Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za infrastrukturne, energetske i slične projekte. Nadalje, članica EU zemlje su i daleko najveći trgovinski partner BiH, s ukupnim obujmom vanjskotrgovinske razmjene sa zemljama EU u 2020. godini od 9,1 milijardu eura. Izvoz BiH u zemlje EU te godine iznosio je 72,4% ukupnog izvoza zemlje, dok je uvoz iz EU iznosio je 60,8% ukupnog uvoza, pri čemu je trgovinski deficit dosegnuo 1,3 milijarde eura.

Politički pečat Bruxellesa

Nasuprot ogromnom ekonomskom pečatu EU u BiH i ostatku Balkana, njena politička prisutnost uvijek je bila minimalna. EU je svoju prisutnost i djelovanje u regiji rijetko promatrala iz političke perspektive, a dužnosnici EU-a najčešće su namjerno izbjegavali sudjelovanje u lokalnim političkim igrama i/ili sukobima s lokalnim čelnicima, zbog čega su u očima svojih ljudi izgledali slabi ili apatični. lokalne kolege. Čak i u onih nekoliko prilika kada su se visoki dužnosnici EU uključili u politička zbivanja na Balkanu, često su činili kritične pogreške.

Jedan takav primjer bila je uloga prethodne visoke predstavnice EU Federice Mogherini, čije je moderiranje razgovora Kosova i Srbije naišlo na snažan otpor i kritike mnogih EU i balkanskih dužnosnika i stručnjaka, koji su se žalili da je njen pristup otvorio vrata razgovorima o razmjeni teritorija i promjeni granica, sa mogućim učinkom destabilizacije.

Ovakvim pristupom EU – utjelovljena u Europskoj komisiji koja je bila zadužena za proces proširenja – nije se etablirala kao snažan politički akter na Balkanu.

Proces ne uspijeva

Nakon globalne recesije 2009., početka migracijske krize 2014., uspona desničarskog populizma diljem Europe, BREXIT-a UK-a 2016. i pandemije COVID-19 2020., sve zemlje članice EU-a izgubile su interes za daljnje proširenje EU-a. Očigledno usporavanje pristupnog procesa, česte promjene uvjeta EU i neispunjenje ključnih obećanja Bruxellesa (bezvizni režim za Kosovo od 2016. i datum početka pregovora za Sjevernu Makedoniju i Albaniju od 2019.) odjeknulo je u BiH kao i u ostatak Balkana, te postupno smanjen interes za proširenje, povjerenje u EU i spremnost na teške i nepopularne reforme.

Mnogi stručnjaci za EU i Balkan također su upozorili da su neke aktivnosti EU čak naštetile balkanskim zemljama, razvijajući njihov trgovinski deficit, ekonomsku ovisnost o trgovinskim odnosima s EU i na kraju dramatičan odljev mozgova. Neki su stručnjaci EU-a već 2017. upozorili da je “politika proširenja EU-a na Zapadni Balkan bila priča o neuspjehu” i pozvali na temeljitu reviziju. Neki dužnosnici i stručnjaci čak su išli toliko daleko da su tvrdili da reforme koje zahtijeva EU nemaju previše smisla imajući u vidu da nekoliko zemalja članica EU-a posljednjih godina izravno ili neizravno ignorira ta ista pravila i načela i/ili ih ne ispunjava tzv. kopenhagenski kriteriji potrebni za članstvo.

Položaj i imidž EU-a u BiH i ostatku Balkana još su više opali od početka rata između Ukrajine i Rusije, kao i nedavnog sukoba u Palestini, koji je otkrio drastične nedosljednosti u politikama EU-a i SAD-a, kao i kao spremnost da se progleda kroz prste kršenju ljudskih prava.

Utjecaj neuspjelog procesa pristupanja EU

Utjecaj neuspjelog procesa pristupanja EU i opće slabljenje imidža i pozicije EU stvorio je ozbiljne i višedimenzionalne negativne posljedice u BiH i ostatku regije.

Stvorio je politički vakuum koji su SAD, neke zemlje EU, ali i drugi strani akteri poput Rusije, Turske ili Kine, iskoristili za jačanje svojih pozicija u BiH. Zbog toga su različiti ili čak suprotstavljeni interesi i pozicije nekih od ovih aktera uvezli geopolitičke napetosti, dodajući ih ionako teškim lokalnim etnopolitičkim odnosima;

Neuspjeh EU-a u BiH rezultirao je “demokratskim nazadovanjem”: usporavanjem, zaustavljanjem ili čak poništavanjem nekih od ključnih reformi i jačanjem lokalnih konzervativnih nacionalista i populističkih političara i politika.

Ozbiljno je potkopao imidž, poziciju i utjecaj EU-a u BiH. Kao rezultat toga, u BiH (kao iu ostatku Balkana) EU se ne vidi kao relevantan, realan akter.

Kombinacija svih ovih čimbenika i razvoja posljednjih godina i mjeseci dovela je do oživljavanja gotovo svih neriješenih bosanskohercegovačkih i balkanskih unutarnjih i bilateralnih pitanja. Potaknuta rastućim geopolitičkim napetostima, ova bi pitanja mogla dovesti do novih ozbiljnih izazova, čak i sukoba na Balkanu, kao što je nasilni incident u selu Banjska na Kosovu 24. rujna 2023., kao i mogućnost da bi predstavnik bosanskih Srba Milorad Dodik mogao nastaviti guranje neovisnosti Republike Srpske, što bi moglo dovesti do novog lokalnog ili čak regionalnog sukoba.