Ivan Zvonimir Čičak poznat je po svom političkom i aktivističkom djelovanju, s posebnim naglaskom na razdoblje Hrvatskog proljeća i njegov rad u Hrvatskom helsinškom odboru (HHO).
Rođen 1947. godine u Zagrebu, Čičak je od ranih dana bio uključen u političke aktivnosti i istaknuo se kao jedan od lidera studentskog pokreta 1970-ih. Tijekom Hrvatskog proljeća bio je među glasnijim zagovornicima reformi i većih autonomnih prava za Hrvatsku unutar tadašnje Jugoslavije.
Njegova aktivnost rezultirala je uhićenjem 1971. godine i kaznom zatvora, što ga je označilo kao disidenta u očima tadašnje vlasti. Nakon političkih promjena 1990-ih Čičak se vratio na javnu scenu i uključio u rad HHO-a, organizacije osnovane za praćenje i promicanje ljudskih prava.
Kao predsjednik HHO-a Čičak je bio vidljiva i često kontroverzna figura. Njegov rad obilježile su oštre kritike prema vladinim politikama i istupi protiv kršenja ljudskih prava. No Čičkov pristup često je izazivao prijepore; mnogi su smatrali da je svojim javnim istupima katkad branio osobne interese i težio samopromociji, što je potaknulo podjele unutar same organizacije i šire javnosti.
Njegov način vođenja HHO-a i javno djelovanje naišli su na mješovite reakcije. Neki su mu zamjerali nedosljednost i optuživali ga za povremeno odstupanje od temeljnih principa ljudskih prava kako bi zadržao pozornost medija ili osigurao politički utjecaj. To je dovelo do kritika da je HHO pod njegovim vodstvom gubio na neovisnosti i sve više ulazio u sferu političkih igara.
Tadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović Čičku i drugim članovima HHO-a 2015. godine dodijelila je Povelju RH povodom Međunarodnog dana ljudskih prava.
Zoran Milanović ga je 2021. odlikovao Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom za izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti Hrvatske te izgradnji i napretku hrvatske države.
