New York Times o vezama između Velje Nevolje i Vučićeve vlasti

Novinar Andrew Higgins piše o vođi navijača Partizana, Veljku Belivuku, i njegovoj organizaciji koja je optužena za brojne zločine, od trgovine drogom, do iznuđivanja, mučenja i ubijanja.

Ubrzo nakon što su prošlog mjeseca uhitili Belivuka, osumnjičenog da je predvodio kriminalnu bandu koja se povezuje sa serijom ubojstava u kojima su žrtve mučene i odrubljena im je glava, srpski policajci izvršili su raciju u bunkeru za koji su vjerovali da je tajna jazbina bande: sobu na stadionu u Humskoj koji koristi beogradski Partizan.

Soba koja se nalazi u zapuštenom restoranu ispod tribina zapečaćena je kako mjesto zločina nakon što su istražitelji, koji su tražili dokaze o povezanosti nogometnih huligana i organiziranog kriminala, tamo pronašli oružje.

Vanjski zid je premazan bijelom i crnom bijelom bojom i ispisano je ime koje koriste navijači Partizana - "Grobari". "To ime je zasluženo. Srpski nogometni navijači, bar oni koji su period pandemije iskoristili kako bi se nabili pod bučnu južnu tribinu Partizanovog stadiona, i njihovi podjednako anarhični rivali iz Crvene zvezde, imaju dugu reputaciju u ekstremnom nasilju", piše u tekstu.

Autor zatim podsjeća da je 14 navijača Partizana osuđeno zbog ubojstva navijača francuskog Toulousea, koji je 2009. došao na utakmicu protiv Partizana, a onda je željeznim šipkama prebijen na smrt.

Pitanje koje se sada postavlja je što je dovelo do Belivukova uhićenja za kojeg se govorilo da je bio blizak srpskoj Vladi i sigurnosnim snagama. Spominje se i konferencija za medije koju Aleksandar Vučić održao s ministrom unutarnjih poslova Aleksandrom Vulinom, a na kojoj je pokazao fotografije unakaženih tijela za koje se sumnja da su žrtve Belivukove bande.

New York Times postavlja pitanje gdje leži veza između Belivuka i srpske Vlade. U Vladinu priopćenju, Belivuka se naziva brutalnim mafijašem čije uhićenje signalizira odlučnost da se obuzda kriminalne bande koje su pomogle da se rasplamsa val nasilja 1990-ih. "Naša poruka je da smo završili s ovom bandom", rekao je Vučić.

No, predsjednik Nogometnog sindikata 'Nezavisnost', Mirko Poledica, tvrdi da nogometne huligane u Srbiji kontrolira država te da oni rade ono što im država naredi.

Rekao je da su nasilni navijači poput Belivuka toliko zastrašujuća sila da je nadzor nad njima uvijek bio prioritet svake vlade koja želi izbjeći nevolje i ostati na vlasti. Poledica tvrdi da je Belivuk bio sredstvo Vlade koje je iskorišteno za razbijanje prosvjeda te da je na ulicama osiguravao i Vučićevu inauguraciju 2017. godine.

New York Times podsjeća i na izjavu srpske premijerke Ane Brnabić da je "Belivuk bio daleko od Vučićeva partnera".

"Imam pouzdane informacije da mu je život bio ugrožen. Jasno je da su kriminalni klanovi razvili snažnu vezu sa sigurnosnim strukturama. Mafija ne bi bila toliko snažna bez podrške", rekla je Brnabić.

New York Times piše kako su se svi oni koji su govorili da Vučić nešto skriva, našli na udaru provladinih medija. Tako i Vladimir Vuletić, beogradski profesor i bivši predsjednik Partizana, koji je u javnost izašao s optužbama o dogovoru vlade s uhićenim čelnikom bande.

Srpska premijerka tvrdi kako iza tih napada ne stoji srpska Vlada.

I Stevan Dojčinović, glavni urednik nevladine istraživačke skupine novinara, Krika, rekao je da su organizirani kriminal u Srbiji - i vladini dužnosnici - odavno povezani "brutalnom silom prirode" koju osiguravaju nogometni huligani.

“Političari su se uvijek bojali naših huligana. Bez obzira tko je na vlasti, oni uvijek s njima uspostavljaju partnerstvo”, rekao je.

Međutim, piše New York Times, problemi u partnerstvu s huliganima, postale su očite nakon smrti srpskog predsjednika Slobodana Miloševića. Za vrijeme njegove vladavine devedesetih, huligani su upali u redove paravojnih skupina koje financira država, a koje su širile kaos u Bosni i na Kosovu nakon raspada Jugoslavije.

Da je Milošević, kojem je Vučić bio ministar informiranja i čije su sigurnosne službe usko surađivale s huliganima i kriminalcima, bio u ozbiljnim problemima, postalo je jasno kada su ultrasi Crvene zvezde počeli skandirati "Slobodane, ubij se!" na utakmicama.

Milošević je izgubio vlast 2000. godine nakon što su Ultrasi predvodili studente i druge prosvjednike u jurišu na zgradu parlamenta u Beogradu.

Kad se Jugoslavija počela raspadati krajem 1980-ih, rani znak predstojećeg rata pojavio se u svibnju 1990. kada je Crvena zvezda otišla na utakmicu u Zagreb. Utakmica je prekinuta nakon što su suparnički navijači izazvali nerede.

Među pristalicama Crvene zvezde koji su putovali u Zagreb na utakmicu bio je i Vučić, koji se kasnije pohvalio da se "često tukao" na utakmicama.

Poledica, šef udruge nogometaša, kaže: „Naši se političari uvijek boje stadiona i njegove strašne snage. Znaju da se svako nezadovoljstvo na stadionu može brzo proširiti na ulicu. Oni to žele kontrolirati."

Dodao je kako ne zna zašto su se vlasti okrenule protiv Belivuka, ali nagađa da su Belivuk i njegovi sljedbenici otišli predaleko. “Svi su znali da su nasilni, da su tukli ljude i prijetili. Ali, odsijecanje glava?"

Bivši potpredsjednik Partizana, profesor Vladimir Vuletić, rekao je da su "Belivuk i Sale Mutavi, koji je ubijen, tribinu Partizana preuzeli nedugo nakon što je Vučić 2014. postao premijer, nakon čega su počeli tući sve koji su govorili protiv njega."

“Obični navijači Partizana nikada ga nisu prihvatili kao svog, već kao nekog koga je Vučić ubacio kako bi diskreditirao navijače najvećeg rivala njegovog tima - Crvene zvezde”, zaključuje autor teksta.