Migracija kao sredstvo ruskog hibridnog ratovanja

Na otoku Usedom, trojica muškaraca jemenske nacionalnosti došla su rano ujutro na plažu. Na graničnom prijelazu s Poljskom, pored poljskog vozača u autu je sjedilo pet Sirijaca. Dvojica Eritrejaca su prilikom kontrole zatečena u taksiju prilikom pokušaja ilegalnog ulaska u Saveznu Republiku Njemačku.

Slične policijske prijave su se tijekom nekoliko proteklih tjedana stalno ponavljale. Na njemačko-poljskoj granici bilježi se ponovni porast migracija, što ne čudi s obzirom na početak toplijeg razdoblja. Ono što je posebno u ovom slučaju je ruta kojom migranti sve više dolaze na područje istočne Njemačke: preko Rusije i Bjelorusije.

Prema informacijama WDR-a, NDR-a i Süddeutsche Zeitunga, Bjelorusija očito intenzivnije radi s Rusijom na krijumčarenju migranata iz kriznih ili siromašnih područja u Europsku uniju. To pokazuje, na primjer, aktualna statistika Savezne policije. Shodno tome, ovog proljeća naglo je porastao broj neovlaštenih ulazaka povezanih s te dvije zemlje. Najprije je neregularna migracija ovom rutom opala u siječnju i veljači 2024. godine, na manje od 30 otkrivenih slučajeva. Usporedbe radi: u istim mjesecima prošle godine taj broj je bio više od dvadeset puta veći.

No, mir na ovoj ruti trajao je samo kratko. Od proljeća je migracija opet naglo porasla: već u ožujku je zabilježeno 412 slučajeva, u travnju 670, te 416 do sredine svibnja, prema podacima Savezne policije.

Sveukupno gledano, migracija preko balkanske rute i Slovačke ili Češke i Poljske u Saveznu Republiku Njemačku i dalje je dominantna po broju evidentiranih slučajeva na njemačko-poljskoj granici. I ovdje je, nakon relativno niskog broja slučajeva tijekom prva dva mjeseca, došlo do povećanja u ožujku. Ali postoji jedna važna razlika: migraciju preko Bjelorusije i Rusije europski političari i sigurnosne službe u velikoj mjeri smatraju kontroliranom.

U njemačkim sigurnosnim krugovima razvoj se prati sa zabrinutošću. Ukupan broj ove godine i dalje je znatno manji nego prethodnih godina. Međutim, nakon iznenadnog skoka u proljeće, ne može se isključiti dalji porast. "Ovdje imamo posla s hibridnim ratovanjem”, kažu pripadnici sigurnosnih krugova.

Sigurnosne službe imaju indicije o kontroliranoj migraciji. Neki migranti daju informacije o vlastitoj ruti putovanja. Prema medijskim istraživanjima, oko polovine ispitanih na ovoj ruti je izjavilo da su vize za Rusiju dobili u diplomatskim predstavništvima u matičnim zemljama.

Rusija, kako se navodi, namjerno izdaje takve dokumente kako bi privukla migrante. Oni često lete do Moskve ili Sankt Petersburga, odakle se prebacuju u Bjelorusiju, a nakon toga često dalje u EU.

Savezna policija je na novinarski upit potvrdila da se njihov ulazak u Rusku Federaciju uglavnom odvijao zračnim putem, a dalje kopnenim. Oni često posjeduju ruske kratkoročne vize, poput onih koje se izdaju turistima, poduzetnicima ili studentima.

Za razliku od prije nekoliko godina, većina migranata koji trenutno dolaze preko Rusije i Bjelorusije ne dolaze iz Iraka. Prema statistici Savezne policije, glavne zemlje porijekla onih koji dolaze rutom preko Bjelorusije su Sirija i Afganistan, a dosta ih potječe i iz Somalije, Jemena i Eritreje.

Otkako je migracija preko Rusije i Bjelorusije prvi put naglo povećana 2021. godine, u zemljama Europske unije se govori o tome da se ona ciljano koristi "kao oružje". Stručnjaci iz radne grupe Hybrid pri Saveznom ministarstvu unutarnjih poslova, u čijem fokusu je hibridno ratovanje, prethodno su u povjerljivom dokumentu analizirali što to ustvari predstavlja.

Prema tom izvještaju, migracija "ne predstavlja prijetnju sama po sebi". Međutim, pojedine države su tu pojavu zloupotrijebile "u svoje političke svrhe - na primjer za postizanje vanjskopolitičkih ciljeva ili za konsolidaciju domaćeg političkog položaja vlade". Dalje se ističe: "Državni akteri svjesno prihvaćaju rizik za ljudske živote.” Ciljne države treba natjerati da „poduzmu mjere zaštite granica, čime bi preopteretile postojeću graničnu infrastrukturu“.

Finsko-ruska granica koja je u međuvremenu zatvorenaFinsko-ruska granica koja je u međuvremenu zatvorena
Na finsko-ruskoj granici koja je u međuvremenu zatvorenaFoto: Heikki Saukkomaa/picture alliance/dpa/Lehtikuva
"Državno krijumčarenje”

Migracija preko Bjelorusije je počela još godinu dana prije početka ruskog agresorskog rata na Ukrajinu, ubrzo nakon što je EU uvela sankcije režimu u Minsku. Od tada su zapadni političari i vlasti u više navrata isticali da ova migracija preko Rusije nije direktna posljedica rata, nego se doživljava kao državno krijumčarenje.

Poljska je 2021. godine bila prva zemlja u toj regiji koja je masovno povećala broj službenika na granici s Bjelorusijom. Visoka ograda i elektronski sustav nadzora postavljeni su s ciljem smanjenja broja neregularnih graničnih prelazaka. Nakon Poljske i Litve, prošle godine su svoju zaštitu granica pojačale i Letonija, a potom i Finska.

Kako je na upit WDR-a, NDR-a i Süddeutsche Zeitunga pojasnilo finsko Ministarstvo unutarnjih poslova, Rusija je na jesen 2023. počela dovoditi migrante bez šengenske vize na granicu s Finskom. Samo nekoliko tjedana nakon što se broj takvih osoba povećao na više od 500 u roku od sedam dana, Finska je zatvorila svoje granične prijelaze. Finska policija je tada, kako je još rečeno, imala informacije da se nekoliko tisuća ljudi približilo granici i da su ruske vlasti planirali dolazak migranata na finsku granicu.

Tema "migracije kao hibridnog oružja” posljednjih godina postaje sve važnija. Agencija EU za zaštitu granica Frontex u povjerljivoj analizi rizika za 2023/2024. također navodi da je povećana "vjerojatnost korištenja neregularne migracije kao sredstva pritiska". Frontex se također fokusira na Rusiju: Kremlj ima mogućnost utjecati na rute avionskih letova, dok u isto vrijeme ruske vlasti mogu organizirati i rute na ruskoj teritoriji.

U stvari, stručnjaci Frontexa vjeruju kako postoji opasnost da bi migranti mogli poslužiti kao sredstvo pritiska na više područja vanjske granice EU: prema internoj evidenciji, to ne uključuje samo Rusiju i Bjelorusiju, nego i Srbiju, Tursku, Libiju i Maroko . Za razliku od Rusije, ove države su više puta koristile migraciju kao sredstvo pritiska, ali ne i kao alat u hibridnom ratu.