Kako funkcionira Hamas?

"Radikalno-islamski" – tu se formulaciju u nekim njemačkim medijima može pročitati u kontekstu Hamasa, koji je 2007. preuzeo političku moć u Pojasu Gaze. Posljednjih dana, tijekom najnovije eskalacije nasilja, taj je opis modificiran. Sve češće se govori i o „islamističkoj terorističkoj organizaciji“. Slične se riječi može pročitati i u većini drugih zapadnih država.

Iznimka su Norveška i Švicarska, dvije neutralne zemlje koje zbog tog statusa i njeguju kontakte s Hamasom. A neke druge države idu puno dalje – one podržavaju Hamas.

Hamas je utemeljen u drugoj polovici 80-ih godina prošlog stoljeća, već tada je bio oporba vladajućem PLO-u, Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji, pod vodstvom Jasera Arafata. Sporno je pitanje je li Hamas na samom početku svog postojanja ustvari novcem izraelske vlade „izgrađen” kao protuteža PLO-u. Taj scenarij danas odlučno odbacuju sve strane. Za razliku od PLO-a, Hamas ne priznaje pravo Izraela na postojanje židovske države. Na Hamasovom grbu se nalazi Al-Aqsa džamija s čuvenom zlatnom kupolom, a između palestinskih zastava se naziru konture nepodijeljene palestinske države, teritorij koji uključuje i današnje državno područje Izraela.

Arafat je 1993. u okviru Mirovnog procesa u Oslu sklopio mir s Izraelom i tako okončao „Prvu intifadu” (palestinski ustanak). Hamas nije priznao taj povijesni dogovor i dalje je nastavio izvoditi napade na izraelskom području. Na izborima 2006. u Pojasu Gaze je Hamas osvojio apsolutnu većinu, a onda je godinu dana kasnije vojnim putem „zacementirao” vlast na tom području. Na području Zapadnog Jordana na vlasti je umjerena stranka Fatah pod vodstvom Mahmuda Abbasa. Zbog te konstelacije se često može čuti da palestinska područja nisu razdvojena samo geografski, već i politički.

Iz Pojasa Gaze Hamas je nastavio izvoditi napade na Izrael koje je deklarirao kao „samoobranu”, pritom su u tri navrata oružani sukobi s izraelskom vojskom eskalirali: 2008./09., 2012. i 2014.

Pojas Gaze je jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu, područje koje je (zbog praktički hermetički zatvorenih granica s Egiptom na jugu i Izraelom na istoku i sjeveru, te Sredozemnim morem na zapadu) gospodarski uglavnom izolirano. Veliki dio stanovništva živi u siromaštvu i „osuđeni“ su na humanitarnu pomoć – koja je proteklih godina, nakon pritiska tadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, bila znatno reducirana.

Kada Hamas izvodi svoje napade, civilno stanovništvo mu služi kao ljudski štit. Rakete se ispaljuje često iz stambenih kvartova, a zapovjedni stožeri se nalaze u stambenim zgradama. Hamas često kopa i tunele za krijumčarenje oružja, ponajprije iz Egipta. Ali tamošnja vlada tvrdi da nije zainteresirana da se s tom praksom nastavi.

Jedan od najvažnijih donatora i inozemnih saveznika za Hamas je – Katar. Emir je 2012. kao prvi inozemni državnik posjetio vodstvo Hamasa u Gazi. Ova mala zaljevska država je do sada Hamasu „prebacila” više od 1,5 milijardi eura. No, Izrael se nada da će Katar i neke druge arapske zemlje pristupiti "Abraham-Accordu" koji je inicirao predsjednik Trump, te tako uspostaviti i diplomatske odnose s Izraelom.

Još jedan važan saveznik Hamasa je i Turska. Neposredno uoči posljednjih raketnih napada od strane Hamasa, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan razgovarao je s političkim vođom Hamasa Ismailom Haniyehom, te mu obećao podršku.

Osim Katara i Turske, Hamas podržava i cijeli niz nevladinih inicijativa i udruženja, među njima su i ona iz Njemačke. Kako piše magazin „Der Spiegel”, njemačka udruženja bliska Hamasu u smjeru Pojasa Gaze šalju donacije u milijunskim iznosima.

Broj ispaljenih raketa u napadima na Izrael koji su počeli prošli ponedjeljak, umnogome je nadmašio dosadašnje eskalacije nasilja – brojke kažu da je Hamas, po vlastitim navodima, samo u prošli utorak u roku od samo nekoliko minuta ispalio 130 raketa. S takvim intenzitetom paljbe, na kraj ne može izaći ni izraelski obrambeni raketni štit "Iron Dome" (Čelična kupola). Do prošlog petka izraelska je vojska registrirala više od 1800 projektila ispaljenih iz Pojasa Gaze.

Hamasovi projektili su dugo vremena stizali uglavnom iz Irana. Analitičar Fabian Hinz, koji se specijalizirao za područje raketa na Bliskom istoku, za njemački javni servis ZDF je rekao:

"Bilo je poznato da su razne skupine u znatnoj mjeri povećale svoje arsenale raketa. Bilo je poznato i da se količina raketa koja im stoji na raspolaganju kreće u tisućama komada, to je sve u više navrata potvrđeno i od strane izraelskih izvora.” List "Jerusalem Post" je citirao izvore iz redova tajnih službi koji tvrde da Hamasov arsenal obuhvaća i do 6000 projektila. A tu je i do 8000 raketa koje posjeduje Islamski džihad, organizacija koja djelomično surađuje i s Hamasom.

Po Hinzovim navodima, iranske rakete su dugo vremena u Pojas Gaze bile krijumčarene preko Sudana, odnosno Egipta. Ali to sada više nije nimalo jednostavno, pogotovo nakon što je 2019. s vlasti svrgnut sudanski diktator Omar al-Bašir. U međuvremenu Hamas, kako se pretpostavlja, veći dio raketnog arsenala proizvodi sam na licu mjesta, u Pojasu Gaze – i to dijelom uz pomoć iz inozemstva.