Hrvatska je jedna od najranjivijih zemalja po klimatskom riziku

Fotografije slavne talijanske rijeke Po, koja je na nekim dijelovima ovoga ljeta praktički nestala, presušila, dočaravaju ono na što već neko vrijeme upozoravaju izvješća stručnjaka, pa i jedno nedavno izvješće Europske komisije o Hrvatskoj: “Hrvatska je jedna od najranjivijih država članica po klimatskom riziku”.

Rijeka Po nema, naravno, izravne veze s Hrvatskom, teče isključivo na talijanskom teritoriju, ali ono što se ovoga ljeta dogodilo s njom može se dogoditi bilo kojoj hrvatskoj rijeci koja pripada kišno-ledenjačkom slivu.

Kao što vidimo i na primjeru niskog vodostaja Drave, koji zasad nije toliko problem po brojci koju je dosegnuo, koliko po činjenici da niski vodostaj traje predugo, mjesecima, i to u mjesecima kad bi, zbog otapanja leda u Alpama, vodostaji trebali biti viši (a u siječnju i veljači najniži).

Hrvatska je, prema ocjeni Europske komisije, jedna od najranjivijih s obzirom na rizik koji donose klimatske promjene zbog toga što se, u obnovljivim izvorima energije, najviše oslanja na hidroenergiju.

Premalo na solarnu energiju, premalo na energiju vjetra, što su vrste obnovljivih izvora energije o kojima se posljednjih godina razgovara i na kojima se radi, ali sporo i nedovoljno, tako da Hrvatska ozbiljno zaostaje za drugim državama EU. A prednjači u hidroelektranama, od kojih su neke, poput HE Kraljevac u Zadvarju, mjestu 21 kilometar uzvodno od ušća Cetine u more, stare više od sto godina i još rade.

Zahvaljujući tom, uglavnom naslijeđenom hidroenergetskom sustavu, Hrvatska je jedna od sedam najboljih članica Europske unije po udjelu obnovljivih izvora energije u 2020. godini, kada je cilj bio određen na 20 posto, a Hrvatska je imala 31 posto. No, iako pozitivna, ta statistika može zavarati. Jer, ako klimatske promjene nose rizik od dugotrajnih razdoblja suše, kao što ovoga ljeta vidimo da nose, onda je Hrvatska u problemu jer hidroelektrane ne rade ako rijeke presušuju. I zbog toga je jedna od najranjivijih, no postoje i drugi argumenti za tu tvrdnju, piše novinar Večernjeg lista Tomislav Krasnec.