GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Hajdin: Bit ćemo oštriji u zahtjevima za izgradnju Spinalnog centra

Hajdin: Bit ćemo oštriji u zahtjevima za izgradnju Spinalnog centra
INTERVJU
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 11.05.2020 / 19:03
Autor: Krešimir Butković
INTERVJU - Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara (HUPT) dobile su novog predsjednika. Riječ je o Bojanu Hajdinu, rođenom 1983. u Zagrebu. Diplomirani je ekonomist, živi u Vrbovskom.

Nastradao je u prometnoj nesreći 2014. godine no ne predaje se već pokreće svoj obrt za IT te radi u jednoj ICT tvrtki. Uz to je i hrvatski reprezentativac u obaranju ruke, ima osvojena dva srebra u Svjetskim kupovima, te 5. mjesto na Europskom prvenstvu i 6. mjesto na Svjetskom prvenstvu.

Mnogi će reći: Pa što? Nama, osobama s invaliditetom (OSI) koji imamo spinalnu ozljedu, ova funkcija je izuzetno bitna jer kroz nju dopire sve naše nastojanje da skrenemo javnosti te političkim strukturama na probleme OSI-a u društvu te učestaloj marginalizaciji na brojnim poljima. U želji da Vam predstavimo jedan mnogima nepoznat svijet, zamolio sam Bojana za intervju.

SEEbiz: Izbore ste dobili većim brojem glasova kandidata. Vaš program je bio prilično razrađen i dojmljiv. O čemu je riječ?

Hajdin: Moj program je odraz onoga što članstvo doista želi. Osluškivao sam ljude s terena, primjećivao nezadovoljstvo i nakon donesenih zaključaka složio program onako kako smatram da bi članstvu moglo biti prihvatljivo. Mislim da je članstvu pomalo dosta „visoke politike“ i da ono želi da udruga za njih radi konkretne stvari. Ljudi su odabrali nešto novo, drugačije i dat ću sve od sebe da to i uspije. Siguran sam da opstojnost udruge/saveza neće biti dovedena u pitanje ovom promjenom jer po pitanju projekata, kako onih u provedbi tako i onih koji se planiraju, ništa neće biti promijenjeno. Samo ćemo malo presložiti prioritete i kako u mom programu piše, više se posvetiti članovima, njihovim potrebama, interesima a tek potom sudjelovanju na kongresima, seminarima i radnim tijelima koji baš i ne donose promjene.
Naravno, ne smije se zaboraviti niti dosadašnji rad HUPT-a i njene predsjednice koja je učinila puno toga i za ovu udrugu/savez ali i za pokret OSI uopće. Unatoč tomu što je ona željela da HUPT nastavi s radom na dosadašnji način, nadam se i očekujem njenu pomoć i suradnju s obzirom na to da je u novom sazivu postala članicom Upravnog odbora.

SEEbiz: Zašto su OSI tako malo prisutni u medijima? Nekako kao da se premalo borimo za svoja prava?

Hajdin: OSI populacija nije dovoljno prisutna nigdje. Najviše nas ima po trgovačkim centrima jer su jedini u potpunosti prilagođeni i imaju WC za OSI. HUPT je i do sada radio na senzibiliziranju javnosti i to ćemo raditi još intenzivnije, budući da ljudi koji nisu u kolicima npr. ne shvaćaju zašto nama treba široki parking i da ne možemo parkirati na “normalna” jer onda ne možemo skroz otvoriti vrata da bi stavili kolica i izašli iz auta. To je samo jedan od primjera, a ima ih jako puno.

Većina građevina, institucija, pa i šetališta uopće nisu prilagođeni za kolica. Poznajem nekoliko OSI-a koju su se nakon rehabilitacije vratili u svoje domove od koji su neki i na 4. katu bez dizala i onda je većina osuđena biti kod kuće jer kamo god krenemo naiđemo na prepreke i kako sam već rekao, mnogi ne shvaćaju da je i jedna stepenica prepreka. Imao sam situaciju kada su me zvali u jednu instituciju. Pitao sam ih imaju li dizalo jer sam u kolicima, na što su mi rekli da imaju, ali da do dizala ima šest stepenica ali malih i je l’ mi to predstavlja problem?!

A vezano za medije, oni su postavljeni na komercijalnim osnovama; ako nema profita – nije interesantno. Tako da mislim kako oko toga ne treba praviti veliku dramu. Možda su tome krive i same OSI koje su inertne, stalno se žale, prigovaraju, a s druge strane same nisu spremne ništa poduzeti da bi si život učinili boljim, kvalitetnijim. Možda su tomu krive i udruge koje slabo prezentiraju svoje članove koji mogu predstavljati pozitivnu prču, koja bi mogla biti interesantna medijima. Primjerice, svoje vrhunske sportaše, članove koji imaju interesantne hobije, koji su se pronašli u putovanjima, koji su unatoč invaliditetu ostavili zavidne poslovne karijere. Vjerujem da bi takav pristup medijima bio interesantan i zanimljiv. Učinak takvih priča bi bio ogroman, i kao afirmacija OSI u javnosti a i kao poticaj nekima koji su trenutno apatični, bezvoljni, letargični, besperspektivni da se pokrenu.

SEEbiz: Izolacija, pandemija, ekonomska kriza još će više pogoršati položaj OSI-a u društvu. Projekcije su zastrašujuće, a mnogi žive na rubu ili jesu siromašni?

Hajdin: Ako možemo vjerovati Vladi i ministarstvu, socijalne usluge, socijalna primanja neće biti obuhvaćena rezovima. Sigurno je da će brojni novi projekti koje su udruge planirale u budućem razdoblju pričekati neka bolja vremena. Za očekivati je da projekti usluga osobne asistencije također neće biti dirani jer se radi o izravnoj socijalnoj usluzi čiji su korisnici osobe s najtežim invaliditetom. S druge strane, koliko mi je poznato velik broj udruga već neko vrijeme aplicira projekte na natječaje Europske unije. Jedna od glavnih mjera suzbijanja posljedica ove pandemije EU vidi kroz poticanje potrošnje. Dakle, za očekivati je da će EU osloboditi sredstva i za financiranje Operativnih programa iz kojih se financira velik broj projekata. Možda je ključno to koliko će naša ministarstva biti brza i odraditi pripreme da ta sredstva budu dostupna i civilnom sektoru.

SEEbiz: Već sad je uslijedio veliki broj otkaza. Zaposlenost OSI-a je vrlo mala, motivacija za zapošljavanje još manja, plaće su mizerne… no, nove generacije OSI-a imaju priliku za bolje obrazovanje i konkuriranje na tržištu rada, tu su i norme propisane od EU?

Hajdin: Plaće su takve kakve jesu. Još nisam čuo da neka OSI ima manju plaću zato što je OSI. Mjere za poticanje zapošljavanja OSI postoje i sam korisnik tih mjera. Ono na čemu ću odmah početi raditi je informiranje OSI populacije ali i poslodavaca da te mjere postoje jer sam kroz razgovore shvatio da nisu dovoljno informirani niti imaju saznanja da ti poticaji uopće i postoje. Kod poslodavaca postoje predrasude oko zapošljavanja OSI. To je činjenica. Ali predrasude treba razbijati djelima, a ne očekivanjima da će one, kod onih koji ih imaju, same nestati. Valja priznati i to da mnoge OSI i nisu zainteresirane za zapošljavanje. Govorim o kategoriji OSI kojoj i osobno pripadam, za druge ne znam. Boje se da bi zapošljavanjem izgubili stečena socijalna prava ili naslijeđene mirovine, što je i razumljivo. Poznato mi je da su brojne udruge OSI provodile projekte osposobljavanja ili prekvalifikacija koji su za sudionike bili potpuno besplatni i da su unatoč toj činjenici teško dolazili do korisnika.

SEEbiz: Hoćete li odmah uspostaviti komunikaciju s pravobraniteljicom OSI-a, Ankom Slonjšak? Koliko je udruga zadovoljna njenim radom?

Hajdin: Pravobraniteljica je članica HUPT-a, osoba je sa spinalnom ozljedom. Osobno ju nisam upoznao i nisam detaljno upoznat s onime što radi. Vjerujem da su njena nastojanja usmjerena na boljitak OSI. Koliko u tome uspijeva – vrijeme će pokazati. Dobro je da ova institucija postoji jer sigurno predstavlja korektiv onome što odgovorni rade. Mislim da njeni izvještaji, ako ne dovedu do promjena u svim segmentima, izazovu barem „knedlu u grlu“ onih koji se u njima osjete prozvanima.

SEEbiz: Prije izbora, pravobraniteljica se zalagala za dom za OSI te nasušno potrebni Spinalni centar. Koliko će novo vodstvo HUPT-a inzistirati na tome, ali i na boljoj uključenosti u društvo? Tu je i pitanje liste domova koji su u mogućnosti pravilno skrbiti o teže pokretnim OSI-om, da se ne bi dogodili dekubitusi, uroinfekti i sl. bolesti. Naime, sve je dobro dok su roditelji živi i u snazi.

Hajdin: Priznajem da nisam dovoljno upućen u problematiku domova. Pretpostavljam da to jest problem, ali i da je nastao zbog tendencije usmjerene na deinstitucionalizaciju OSI. Dakle, zalaganje za dom za OSI je u suprotnosti s onim što promoviraju javne politike.

Deinstitucionalizacija je svakako dobro rješenje, ali ona nije uvijek primjenjiva. To se u svim situacijama, kada se ona promovira – mora isticati. Spinalni centar je nedosanjani san generacija i generacija osoba sa spinalnom ozljedom. Već smo navikli da sve političke opcije u svojim kampanjama mašu projektom spinalnog centra, a kada dođu na vlast, taj projekt je među prvima koji se gura u ladicu. Kada će i hoće li Spinalni centar zaživjeti? Ne znam. Ali sigurno je da ću se zalagati za oštriji pristup prema svima koje smatramo odgovornima zašto RH još uvijek nama Spinalni centar. Dosadašnje rukovodstvo se zalagalo za blaži pristup ovome problemu. Vidjeli smo da rezultata nije bilo. Pokušat ćemo nešto drugo, pa ćemo vidjeti. Često se zanemaruje snaga koju može izazvati 200-300 ljudi u invalidskim kolicima s transparentima u rukama pred nekom institucijom. Ako bude potrebno, zašto ne. Bit ću u prvim redovima.

SEEbiz: Na društvenim mrežama skrenuo sam Vam pozornost na život kvadriplegičara u ruralnim sredinama. Mi, koji živimo u većim gradovima, ili imamo osiguran prijevoz, nismo upoznati o socijalnoj isključenosti ljudi izvan gradova. Udruge slabo djeluju, ti ljudi gotovo da i nemaju mogućnosti kamo izaći, neki ne mogu osigurati asistente. Mnogi se žale da su im preskupi lijekovi, usluge…osjećaju se odbačenima, zaboravljenima. Javljaju se i ljudi koji su u domovima koje nitko ne kontrolira, a uvjeti za život su katastrofalni.

Hajdin: Da, život OSI zasigurno nije sjajan. Živjeti s invaliditetom je teško, a osobama koje žive u urbanim središtima je višestruko lakše nego onima koji žive u ruralnoj sredini. Nisam odavno u promatranju funkcioniranja civilnog društva ali zbunjuje ma činjenica kako sve (ne)funkcionira. Primjerice, ministarstva i EU fondovi financiraju projekte, a prednost u financiranju ostvaruju oni koji uključuju korisnike iz ruralnih sredina, što je OK. Međutim, kroz projekt nije moguće kupiti vozilo kao sredstvo kojim će se te korisnike dovesti na aktivnosti. A svi znamo da javni prijevoz za OSI nije pristupačan. Nedavno sam saznao da Zveza paraplegikov Slovenije ima dobar model prijevoza OSI na području cijele Slovenije. Vidjet ćemo da li je to primjenjivo kod nas. U svakom slučaju, prijevoz OSI na ruralnom području je ključan za njihovo socijalno uključivanje. Ne znam koliko mi kao savez možemo utjecati na poboljšanje životnih uvjeta ljudi u domovima.
Ono što obećavam je da ćemo svakom tko nam se obrati za pomoć pokušati pomoći. Možemo tražiti posredovanje Ureda pravobraniteljice, uputiti dopis Centru za socijalnu skrb kojem pripada korisnik i tražiti očitovanje, uputiti dopis ministarstvu.

SEEbiz: Što je s osobnim asistentima? Ljudi žele sigurnost doma, a trebaju 24 satnu skrb? Nemaju svi potrebno znanje i mogućnost rada i zarade da si priušte dodatno plaćenu pomoć.

Hajdin: Osobni asistenti su zasigurno odlična socijalna usluga koja je plod javnih politika koje promoviraju deinstitucionalizaciju. Ponovo se moram dotaknuti svoje prethodnice gđe. Mande Knežević koja je jedna od ključnih osoba za uvođenje ove usluge u RH na čemu su joj svi zahvalni. Činjenica jest da trenutno većina korisnika ovu uslugu prima u trajanju 4 sata dnevno a tek poneki 8 sati. Promotori deinstitucionalizacije svakako moraju uvažiti činjenicu da neki korisnici trebaju 24-satnu skrb te im je to potrebno omogućiti. S druge strane, postoje korisnici kojima usluga treba puno kraće. Možda bi udruge koje provode ove projekte trebalo ovlastiti da, na temelju poznavanja socijalne anamneze korisnika, same odrede koliko je kojem korisniku sati asistencije potrebno. Udruge su socijalni partneri ministarstva koje im odobrava sredstva za ove projekte. Mislim da je dosadašnje povjerenje ukazano udrugama odavno opravdano te bi ministarstvo trebalo ukazati dodatno povjerenje i dopustiti im da same odlučuju o tome koliko je kojem korisniku usluge potrebno.

SEEbiz: Naposljetku, moram priznati da ste se vrlo brzo reaktivirali i rehabilitirali kao OSI. Sportaš ste, poduzetnik, aktivni ste na sve strane. Kako Vam je uspjelo?

Hajdin: Potječem iz poduzetničke obitelji. Roditelji su otvorili kafić 1986. godine, a on i dan-danas radi, a jedno vrijeme smo uz kafić imali restoran i noćni klub, pa su mi roditelji od mladosti usadili radne navike i tako funkcioniram. Naučio sam da se za sve treba potruditi, a kada se čovjek bori i trudi onda se vide i rezultati. Kada sam nastradao, kćerkica Maša je imala sedam mjeseci i nisam imao vremena se sažalijevati nego sam odmah zasukao rukave jer želim biti njezin uzor i heroj! Naravno, ništa od toga ne bih uspio da nisam imao podršku obitelji i prijatelja.

SEEbiz: Vaš CV je impresivan. Radili ste na mnogim odgovornim pozicijama. Hoćete li i kako primijeniti to iskustvo na rad HUPT-a te aktivaciju njegovih članova?

Hajdin: Da, u svom programu sam napisao da ću pokušati detektirati problem nezainteresiranosti članova za uključivanje u rad udruga. Neću puno filozofirati. Njih same ću pitati što žele, a lokalne udruge kojima pripadaju poticati da im to omoguće.

Tagovi: Bojan Hajdin, osobe s invaliditetom, Zveza paraplegikov Slovenije, Anka Slonjšak, Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara, Spinalni centar
PROČITAJ I OVO
Beroš naredio mobilizaciju javnozdravstvenog sustava
MOBILIZACIJA
Beroš naredio mobilizaciju javnozdravstvenog sustava
ZAGREB - Ministar zdravstva Vili Beroš naredio je potpunu mobilizaciju cijelog javnozdravstvenog sustava u Hrvatskoj zbog aktualne situacije s koronavirusom.
Đukanovićev kabinet opovrgava Nacional i povezanost s ubojstvom Pukanića
DEMANTI
Đukanovićev kabinet opovrgava Nacional i povezanost s ubojstvom Pukanića
PODGORICA - Kabinet crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića oštro je u utorak opovrgao pisanje hrvatskog tjednika Nacional koji je objavio da je u posjedu audiosnimke koja ukazuje na to da bi nalogodavac ubojstva glavnog i odgovornog urednika tog lista Ive Pukanića mogao biti Đukanović.
SAD upozorava na kinesku prijetnju, potpisao vojni savez s Indijom
SAD-KINA
SAD upozorava na kinesku prijetnju, potpisao vojni savez s Indijom

WASHINGTON - Sjedinjene Države i Indija potpisale su u utorak sporazum o razmjeni osjetljivih satelitskih i zemljovidnih podataka, a američki državni tajnik Mike Pompeo upozorio je na prijetnju koju predstavlja Kina.

U Sloveniji 1.499 novih slučajeva, broj dnevnih zaraza u tjedan dana udvotručen
ZARAZA
U Sloveniji 1.499 novih slučajeva, broj dnevnih zaraza u tjedan dana udvotručen
LJUBLJANA - U Sloveniji je u zadnja 24 sata potvrđeno 1499 novih zaraza koronavirusom, od posljedica Covida-19 umrlo još pet osoba, a broj novih dnevnih zaraza udvostručen je u tjedan dana, objavila je u utorak slovenska vlada.
U Hrvatskoj 1.413 novih slučajeva zaraze, preminulo 18 osoba
NOVI PODACI
U Hrvatskoj 1.413 novih slučajeva zaraze, preminulo 18 osoba
ZAGREB - Među njima je 897 pacijenata na bolničkom liječenju, od toga je na respiratoru 57 pacijenata. Preminulo je 18 osoba.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE