Intenzivni uzgoj životinja i poljoprivreda vezana uz njega drugi je po redu uzrok ovog efekta (prvi je upotreba nafte), a vodeći je uzrok sječe šuma, zagađenja vode i zraka te smanjenja Zemljine bioraznolikosti.
U Europskoj uniji, 71% obradivih površina namijenjeno je prehrani životinja koje su dio prehrambenog lanca ljudi. Kako izgledaju te površine i što raste na njima? Jednolično, jer su zasijane monokulturama, koje su “zaštićene” pesticidima i herbicidima, na tlu “pripremljenom” baš za tu kulturu. Razlog tomu jest potreba za što većim prinosom u što kraćem vremenu kako bi se mogle hraniti životinje u velikim farmskim postrojenjima.
Sadnja monokultura je nepovoljna po: tlo, pitku vodu, bioraznolikost, životinje i u konačnici, po ljude. Intenzivni farmski uzgoj uzrokuje 44% ispuštanja metana u Zemljinu atmosferu, 44% ispuštanja dušikovog-oksida, odgovoran je za 75-80% ukupnih emisija poljoprivredne industrije i za nastanak “mrtvih zona”. Prema uvelike citiranom izvješću UN-ove Food and Agriculture Organization (FAO) iz 2103-e, Tackling Climate Change Through Livestock, intenzivni farmski uzgoj uzrokuje 14,5% ukupnih emisija CO2 godišnje, što je jednako emisiji C02 uzrokovanoj ukupnim transportom, što znači- svih auta, kamiona, brodova i aviona na kugli zemaljskoj zajedno.
Globalni svijet – globalne mjere
Do 2050-e predviđa se porast svjetske populacije na 10 milijardi, što automatski dovodi u pitanje nepostojanje održivog načina prehrane ljudi, odnosno sustava proizvodnje hrane budući da bi se proizvedena količina hrane trebala povećati za 50%.
UN-ova organizacija Food and Agriculture Organization (FAO) koja se brine o zalihama hrane na globalnoj razini pozvala je u 2019-oj na “transformativnu promjenu u sustavima prehrane”.
Ono što jedemo i način naše prehrane prestala je biti privatna stvar – moramo razumjeti kako ona utječe na globalnu populaciju, okoliš i životinje...jer bez bioraznolikosti nema budućnosti ni za ljudsku vrstu. Uloga životinja i njihova zaštita čvrsto su isprepleteni s ekonomskim, okolišnim, etičkim, političkim i društvenim pitanjima današnjice i sutrašnjice.
Industrijska poljoprivreda i industrijske farme nisu uspjele kao prehrambeni sustav koji bi nas trebao hraniti jer je njihov primarni cilj proizvodnja robe, a ne hrane, ne vodeći računa o bioraznolikost u tlu, bioraznolikosti oprašivača, raznovrsnosti hrane i ne uzimajući u obzir ni činjenicu da takvi sustavi koriste deset puta više energije nego što ju proizvode kao hranu.
Potisnuti industrijskom proizvodnjom, mali poljoprivrednici polako nestaju, iako je upravo njihova proizvodnja u najvećoj mjeri namijenjena prehrani samih ljudi a način na koji proizvode najmanje ugrožava biološku raznolikosti tla.
Živimo u globalnom društvu u kojemu je profit mjerilo svega, ali što kada on dovede u pitanje naše zdravlje? I ne samo naše osobno, već i opstanak planete; odvojeno gledati na vlastito zdravlje i na zdravlje Zemlje, ne uviđati vezu između naših svakodnevnih odabira i Zemljinih resursa koje nepovratno crpimo, kratkovidno je i neodrživo.
Posljednjih godina u cijelom svijetu sve su prisutniji pokreti za ukidanje kaveza u farmskoj industriji. Imajući na umu kako upravo zakonom dopušteno kavezno držanje životinja omogućuje postojanje velikih farmskih postrojenja, a svjesne kako se promjene na globalnom nivou neće desiti preko noći, niti će one biti drastične (iako su nam baš takve potrebne!), organizacije različitih područja djelovanja sa svih kontinenata udružuju se s istim ciljem- osvijestiti javnost o nužnosti mijenjanja dominantnih načina poslovanja.
Tako se i hrvatska udruga za zaštitu životinja, Udruga Pobjede, priključila dvjema koalicijama za ukidanje kaveza: Europskoj građanskoj inicijativi End The Cage Age koja ima za cilj ukidanje kaveza na svim farmama kroz lobiranje u EU parlamentu i svjetskoj koaliciji Open Wing Alliance u kojoj kroz projekt Ab ovo kampanja radi na poticanju što većeg broja poslovnih subjekata na društveno odgovorno poslovanja kroz postupno izbacivanje iz svog lanca nabave jaja iz kaveznog uzgoja.
Nužnost društveno odgovornog poslovanja u 21. stoljeću neupitna je i, koliko god to dramatično zvučalo, o društveno odgovornom poslovanju ovisi opstanak naše civilizacije, stoga je krajnje vrijeme da prestanemo ignorirati negativan učinak intenzivnog farmskog uzgoja životinja na naš okoliš.
