Franjo Lucić nepravomoćno proglašen krivim za podmićivanje novinara

- Ne osjećam se krivim i odbacujem bilo kakvu kaznenu odgovornost po tom pitanju. U toj snimci su mnoge stvari izvučene iz konteksta. Niti sam mu želio punuditi mito, niti sam želio kupiti njegovu šutnju, nego sam zamolio da ta objava novinskog članka ne ide u tom trenutku jer je tvrtka u vlasništvu moga sina u tom trenutku ishodovala kredit kod poslovne banke – rekao je Lucić, kojega se tereti da je Hedlu nudio tri puta više novca ako ne objavi tekst o poslovanju tvrtki u vlasništvu Lucićeve obitelji, a Hedl je taj razgovor snimio.

- Kada sam ga pitao što želi novo reći rekao je da mu ljudi plaćaju za te tekstove. Pitao sam zašto, jer u našem poslovanju nije bilo ničega negativnoga. Prihodi tvrtke bili su 120 milijuna kuna. Iako smo bili u stečaju nastavljali smo poslovanje, zadržali radnu snagu..., a njegovim tekstovima nanosila se šteta i mojoj i tvrtki moga sina – kazao je Lucić, dodavši kako je molio Hedla da ništa ne objavljuje.

- Bio sam svjestan težine njegovog teksta, ali u nijednom trenutku nisam pomislio na mito. Samo sam želio da odgodi tekst. Nisam tražio da ne piše. On već osam godina piše negativne članke, neprovjerene i većinom netočne informacije. Zato sam ga očajnički: „Nemoj čovječe, nemoj prijatelju, radiš veliku štetu...“ – istaknuo je Lucić, dodavši i kako mu je tri puta više novca predložio dati „da ne piše neistine, a nakon što mu je rekao da mu ljudi plaćaju da piše o meni.“

Da Lucić nije kriv smatraju i njegovi odvjetnici Zdravko Dumančić i Mirko Kladarić, koji su za svog branjenika zatražili oslobađajuću presudu.

- Ovdje nije sporno da je okrivljeni nudio Hedlu određeni novčani iznos da ne piše o Tofradu, ali netočno je da je tražio da uopće ne piše, nego da u tom trenutku ne piše i ne objavi, a ne nikada – kazao je Dumančić, koji je problematizirao i status odgovorne osobe koju Hedl u ovom postupku ima i što je bilo temelj za početak suđenja, a nakon što je Vrhovni sud potvrdio da je Hedl u ovom slučaju bio odgovorna osoba, čak i nakon što Županijski sud u Osijeku u nekoliko navrata nije želio potvrditi optužnicu smatrajući da Hedl nije odgovorna osoba.

- Hedl nije odgovorne osobe i kao takvome mu se nije mogao ponuditi mito. On je bio dopisnik Telegrama na temelju ugovora o djelu, a teme koje je predlagao nije mogao objavitik bez odobrenja glavne urednice Jelene Valentić. Samim time on nema nikakve ovlasti u toj medijskoj kući, a posebno nema nikakve granice postupanja. Osim toga, optuženi nije mogao znati da je on odgovorna osoba i ovdje nedostaje svijest o protupravnosti kao elementu krivnje. Ovdje se radi o čistoj zabludi o biću djela, a ona je razlog za oslobađajuću presudu – rekao je Dumančić, dok je Kladarić dodao kako „prema Zakonu o medijima Hedl nije novinar, jer novinar je fizička osoba koja ima isključivo ugovor o radu, a Hedl je umirovljenik koji na ugovor o djelu povremeno nešto piše i što želi.“

- Svjedokinja Valentić rekla je da su oni od njega kupovali tekstove. On, dakle, ima robu koju nudi na tržištu različitim medijskim kućama. U tom kontekstu on nije novinar i bilo kakav razgovor s njim ne može biti kršenje novinarskih sloboda. Ponuda Lucića se može smatrati novćanim obeštećenjem Hedlu za robu koju nudi na tržištu ako članak ne bude objavljen, pa se u tom kontekstu ne može ni počiniti djelo – kazao je Kladarić.

Darko Dodig iz USKOK-a, pak, smatra da je „dokazima nedvojbeno i sigurno utvrđeno da je okrivljeni počinio kazneno djelo kako mu je stavljeno na teret.“

- Lucić je danas više puta rekao da je to što mu se stavlja na teret izvučeno iz konteksta. Ne znam o kakvom izvlačenju iz konteksta govorimo, sve što smo na snimci, koja ima svoj početak i kraj iako nedostaje nekoliko sekundi, čuli od ponude mita, spominjanja novca, da se nudi 1 naprema tri... bilo je usmjereno ka tome da Hedl ne napiše taj tekst. Obrana predstavlja pokušaj relativiziranja izrečenoga, ali to nije uspjelo. Ovo nije obično djelo podmićivanja. Radi se o ozbiljnom i teškom kaznenom djelu, jer ovdje nije važno koliki se novac daje, nego kome se daje, s kojim motivima, te tko nudi mito. Ovdje se novac nudio novinaru, a razlog je atak na novinarsku slobodu i što je najvažnije novac daje zastupnik u Hrvatskom Saboru, čija je dužnost štititi i promicati interese i vrednote ovoga društva, moralna načela, a osobito slobodu medija. On ne da ih nije štitio nego ih je grubo, na bezobziran način napao i takvo postupanje zaslužuje najstroži prijekor. Tražim bezuvjetnu zatvorsku kaznu – rekao je Dodig.