Poznato je da ruska vladina tijela - tajne službe - aktivno špijuniraju novinare, aktiviste i odvjetnike, javlja Moscow Times. NSO grupa rekla je da je špijunski softver prodavala samo vladinim tijelima od povjerenja, a ne privatnim akterima. A odnos Izraela i Rusije bio je dovoljno blizak godinama. Pa zašto FSB ili bilo koja druga ruska agencija nije na popisu NSO klijenata?
U listopadu 2012. britanska nevladina organizacija Privacu International, kanadski Citizen Lab i web stranica Agentura.Ru pokrenuli su projekt nazvan "Ruska država nadzora", uključujući trgovinu nadzornom tehnologijom. Dio cilja bio je otkriti kakav se strani hardver i softver uvozi u Rusiju radi nadzora.
Privasy International imao je najbolje ljude da pronađu odgovore i dogovore između svjetskih proizvođača opreme za nadzor i represivnih vlada, dok je Citizen Lab lider u otkrivanju zlonamjernog koda ugrađenog u uređaje aktivista.
Rusija je doista sudjelovala u trgovini svjetskim špijunskim tehnologijama, javlja Moscow Times. Ruska tehnologija izvožena je u režime u Južnoj Americi i na Bliskom Istoku, a da ne spominjemo Srednju Aziju.
U mnogim postsovjetskim republikama ruske crne kutije SORM presreću komunikacije, dok se u Meksiku tehnologija prepoznavanja glasa ruske proizvodnje na nacionalnoj razini koristi za identificiranje ljudi na temelju presretnutih telefonskih poziva od 2008. godine.
Izrael i Rusija također imaju povijest tehničke suradnje. STT Group, najveći ruski programer "inženjerskih izvidničkih rješenja", prodaje svoju opremu Izraelu. Inženjeri ga koriste za omogućavanje kretanja trupa provjerom minskih polja, mostova i prijavljivanjem prepreka.
Ali ruske vladine agencije ne kupuju špijunski softver stranih proizvođača. Na svjetskom tržištu tehnologije povezane s špijunažom Rusija je prodavač, a ne kupac.
